Rachel L. lako je ne primijetiti u prostoriji punoj ljepših, glasnijih, nametljivijih ljudi. Punašna šezdesetogodišnjakinja plavih očiju i svijetle kose, ljupka teta odjevena u pastelne veste i marame cvjetnog uzorka navikla je da ju se ne primijećuje i stoga svu pažnju čuva za svoje najbliže i vrt u kojem gotovo majčinskom ljubavi brine o božurima, ružama i tulipanima koji joj uzvraćaju raskošnim cvatom, nepogrešivo, baš svake godine. Njezin život u engleskoj pokrajini Kent (“Vrtu Engleske”, ponosno naglašava Rachel) je smiren, njeni putevi utabani, između lokalnih trgovina, ureda u središtu gradića u kojem živi, obližnjih adresa na kojima stanuju njene kćeri i prijatelji i obaveznog odlaska u London na Chelsea Flower Show za koji karte kupuje mjesecima unaprijed. Ipak, slučajni promatrač bio bi iznenađen kada bi znao da baš u ovom razdoblju, kada nenametljivi lipanj svoje dane prepušta energičnom srpnju, Rachel ispušta svoj život i usvaja svakodnevnicu europske aristokracije, pod raskošnim suncem Azurne obale.

Pošto ostavlja svoju katnicu koju je prije toga beprijekorno počistila, rascvjetani vrt, supruga, mačku i tri odrasle kćeri, bez pogleda unazad prepušta se odlazi na kolodvor, baš kao i u ljeto sedamdesetih godina kada je započelo njeno tradicionalno ljetovanje u ljetnikovcu obitelji Heart. Od tada, svaka sezona započinje na jednak način: vožnjom vlakon do Londona gdje će ju, u hotelu Claridge’s, čekati Lady Elizabeth koja će joj se, nakon serije žalopojki na bolan kuk i slab vid, iskreno obradovati jer ju voli poput kćeri. Punašna, ali energična Rachel i vremešna, ali uvijek besprijekorno dotjerana Lady Elizabeth potom će se uputiti do conciergea koji je za njih već pripremio taksi – tradicionalni, black cab, jer Lady Elizabeth ne vjeruje nikome.  Na Heathrowu će otpratiti Lady Elizabeth na toalet i kupiti joj čaj u Starbucksu namjerno ignorirajući njeno zanovjetanje zbog čaja neprikladno posluženog u kartonskoj čaši. Za nepuna tri sata, dvije će se dame smjestiti u Vilu Bougenvillea, možda najljepšu kuću na Azurnoj obali, u društvu jedinih ljudi s kojima Rachel želi biti u tim slatkim tjednima ljeta, kada svoj vlastiti život ostavlja u Kentu, da se i on malo odmori od nje.

Svaki puta kada kada kroz stazu visokih čempresa ulazi u vilu prevlada ju osjećaj kao tog davnog ljeta, kada se prvi puta našla na istome mjestu koje joj se činilo poput čarolije. “Želiš li doći sa mnom i mojom obitelji na Cote d’Azur?”, nekoliko dana ranije, neposredno prije spavanja u nevelikoj spavaćoj sobi internata koju su dijelile s još četiri djevojčice, pitala ju je Tiffany, najpopularnija djevojčica u školi. Riječ koju je izgovorila s francuskim naglaskom Tiffany nije razumijela. Cote d’Azur nije ništa značilo u vokabularu njene skromne obitelji koja je ljeta – ako je bilo sreće – provodila u Cicesteru, kod rođaka. Rachel je pristala – pristala bi, uostalom, na bilo koji prijedlog pod uvijetom da dolazi od Tiffany: najljepše, najpopularnije i najsmjelije djevojčice u školi. Katolički internat koji su pohađale bio je tiho, strogo mjesto gdje se prije svega cijenila skromnost i poslušnost. No, Tiffany nije bila ni skromna ni poslušna. I tako se, uz puno nagovaranja svojih zbunjenih roditelja, tiha, povučena i marljiva Rachel, u pratnji roditelja i njihovih brojnih naredbi (Ni s kime ne govori, Francuzi su čudni. Ne jedi ništa osim jaja i tosta, Francuzi jedu puževe i žabe.), zaputila na uzbudljivo putovanje na Cote d’Azur. Uskoro će shvatiti da nije trebala brinuti je li njena odjeća prikladna za ovakvu vrstu ljetovanja. Čim su došle u Nicu Tiffanyina majka odvela je obje djevojčice u butik u eveniji Jean Medecin gdje je servilnoj francuskoj prodavačici objasnila da je trinaest godina za djevojčicu škakljiva dob, da su niti djeca, a niti žene, da su pupoljci koji niču ispod njihovih bluza sramotni i da su –budimo iskreni – ružnjikave, zbog čega im treba besprijekorno šivana odjeća da sve to sakrije i barem ih učini urednima. I tako su Tiffany i Rachel izišle iz butika u pastelnim mini haljinama koje su se nosile tih godina. Promjene nisu stale samo na odjeći. Čim je ušla u Vilu Bougainvillea Lord Henry promijenio joj je ime: «Beatle, dobro došla u našu obitelj!» Nikada nije saznala zašto je odlučio da je nadimak prikladan za nju, ali čitava obitelj do dana današnjeg zove ju Beatle.

I tako je Miss Beatle upoznala ljeta bogataša o kojima je nekoć čitala u Fitzgeraldovim romanima. Ljeta ispunjena mediteranskim suncem, preplanulim putima (osim za Rachel čija se put tvrdoglavo izmijenjivala od crvene do bijele, s ponekom novom pjegicom), smijehom, poznanstvima, ljubavima i učenjem o svakojakim čudima svijeta lijepih ljudi, velikih šešira, svilenih haljina i mirisnih vina koja bi im Lord Henry katkad dao kušati, kada Lady Elizabeth ne bi bilo u blizini. Toga ljeta Rachel je naučila da Francuzi doista jedu puževe i žabe, ali da jedu i najbolju ribu koju je ikada kušala i sočno meso i najslasnije povrće koje je ikada kušala i breskve veličine teniskih loptica i slasnu dinju koju poslužuju uz pršut tanji od lista papira. Naučila je da su bogati uistinu drugačija vrsta od ljudi poput njene obitelji i da ne treba gubiti vrijeme na pokušaj da ih se razumije ili opravda. Dani su tvrdoglavo prolazili i životi se definirali vlastitim oblikom; Tiffany se, očekivano, lansirala u svijet gdje je koketirala s bliskoistočnim prinčevima i američkim nasljednicima, europskim prinčevima i popularnim sportašima, tada, u vrijeme kada je svijet još bio skučeno mjesto u kojem su se međusobno poznavali svi koji su se trebali poznavati. Rachel se odmakla tek nekoliko kilometara od svog roditeljskog doma i živjela kako se od nje očekivalo, provodeći dane na poslu dok nije upoznala svog Johna koji je postao fokus njene svakodnevnice. Bez obzira na to što je za jednu prijateljicu izlazak značio pivo u lokalnom pubu, a za drugu privatna zabava u Saint-Tropezu, spajala ih je djetinja ljubav i osjećaj lojalnosti kakvog sjajno usađuju dobri interanti, zbog kojeg duža stanka u komunikaciji jednostavno nije bio moguća, kao niti prekid tradicionalnog ljetovanja u Vili Bougainvillea.

No život je mastermind svojih planova koje ne mogu poremetiti niti naše najbolje namjere: deseta godina zajedničkih ljetovanja bila je i posljednja u svom izvornom obliku. Za Tiffany to će biti posljednje ljeto nakon kobne nesreće na kalifornijskoj cesti nekoliko mjeseci kasnije. Rachel, u visokoj trudnoći u trenutku kada joj je javljena vijest, od šoka je zamalo izgubila dijete. Tih je tjedna u bolnici imala obilje vremena za razmišljanje o Tiffany i njihovim zajedničkim ljetovanjima. I možda bi sve ostalo samo sjećanje da tri godine kasnije Rachel, sada već mama dviju malih djevojčica, nije dobila poziv od Francisa, najstarijeg sina obitelji Heart. Obitelj je odlučila, rekao je, da im se Rachel svako ljeto pridruži u južnoj Francuskoj, baš kao u vrijeme kada je Tiffany bila na životu. Heartovi se nisu zamarali tehnikalijama – činjenicom da Rachel ima dvije bebe, supruga i posao u jednoj izdavačkoj kući. I tako je učinila ono što se uvijek čini u društvu Heartovih – učinila je kako su tražili. U prvo vrijeme s njom su u Francusku odlazile njezine dvije, poslije tri kćeri, kasnije bi odlazila sama. Prešutni dogovor je bio da joj se njezin suprug nikada ne bi pridružio. John je smatrao da ju Heartovi iskorištavaju, znajući da im je potrebna njezina prisutnost, osobito neutješnoj Elizabeth koja je od Rachelinog društva žedno upijala kapljice sjećanja na njezinu prerano otišlu kćer. Rachel nije pokušavala objasniti niti opravdati Heartove, svake se godine izborivši za tjedne tijekom kojih je bila Beatle, darling Beatle, kako joj je tepala Elizabeth svake večeri, nakon zajedničke čaše ohlađenog Chablisa.

Posljednji puta sam je srela na privatnoj plaži Heartovih. Njezina punašna figura, iskren osmjeh i iskričave modre oči – osobine koje su vjerojatno privukle i Tiffany tog davnog ljeta  – uvijek su upečatljive na prijetvornom francuskom jugu koji, da je žena, bi imao zaleđeni osmjeh od previše Botoxa i prazan pogled od premalo osjećaja. Atmosfera je bila napeta: Francis se posvadio sa ženom zbog čega ga je ostavila samog s djecom, Lucas je izgubio mnogo novca u sumnjivoj investiciji, a August je stigao s novom djevojkom koju Lady Elizabeth vrlo otvoreno nije podnosila. Rachel, koja je tijekom desetljeća navikla na uspode i padove svoje omiljene obitelji, se nije  obazirala. Umjesto toga, kao univerzalna čuvarica obitelji, igrala se s mojom djecom, kako bih se na miru mogla kupati. Danas, na istom mjestu, Heartovi su u svom uobičajenom sastavu. No, ne treba mi dugo da primijetim Rachelinu odsutnost. Sjedam na prazno mjesto pored Lady Elizabeth, koja će iduće godine proslaviti stoti rođendan. I danas je lijepa, s prekrasnim naušnicama od tirkiza i svilenom maramom iste boje. Dočekuje me širokim osmjehom i fotografijom bucmaste bebe. Darling Beatle postala je baka! Za nekoliko dana, Beatle stiže s unukom vilu Bougenvillea. Već je spreman krevetić u kojem su spavale mnoge generacije Heartovih, stoga očekivano pripada i novoj bebi Tiffany.