U Londonu ništa novo. Jesen još nije u potpunosti istisnula ljeto i iako su ostaci zelene boje sve oskudniji u Hyde Parku, sunce koje ponosno prkosi svim najavama, tradicijama i očekivanjima još od proljeća se ne predaje. Na konfuzne vijesti ljudi odmahnuju rukom, sve se čini uzalud pa i prosvjed protiv Brexita koji se, dok ovo pišem, odvija ispod moga prozora, vjerojatno prekasno da bi išta mogao promijeniti. Gradu ne stoji ova atmosfera zadržanog daha u kojoj se odluke odgađaju do daljnjega.

Jesse se upravo vratio iz Pariza gdje je proveo nekoliko dana u traženju alternativnog rješenja svoga života. “Moj osobni Brexit.”, govori, pokazujući mi link na stan koji mjerka u Saint Germainu. Već je obavio sastanak s odvjetnicom koja pomaže ljudima poput njega – bankarima u bijegu iz Citya, da se na vrijeme opskrbi licnecom za rad u financijskoj industriji Francuske. To će ga stajati 25 000 eura. Ništa još nije sigurno, govori. Pričekat će 29. ožujka, kao da će mu kalendar otkriti sve tajne budućnosti. Isabella se, pak, javlja na telefon stručnjaku za ljudske resurse u Stockholmu, skrivajući sadržaj konverzacije kao da razgovora s ljubavnikom. Njezin plan za Brexit je pronalaženje posla u rodnom gradu njenog supruga. Dok mi nabraja prednosti Stockholma nad Londonom samo se pravim da ju slušam. Prije nekoliko mjeseci istu smo konverzaciju vodili o Milanu, prije toga o New Yorku. Masovna histerija u mom se krugu prijatelja poklopila s razdobljem života u kojem se prirodno nameću pitanja o životu i budućnosti. S malom djecom koja zauzimaju sve više prostora u njihovim dvosobnim stanovima i radnim mjestom koje neko vrijeme stagnira, vrijeme je za promjene, zar ne? Pritom se upalo u psihološki fenomen doživljaja svijeta na način koji potvrđuje oosbne pretpostavke. Isabella tvrdi da su svi otišli, iako su od našeg stalnog društva otišla samo dva para, i to u okolna mjesta izvan Londona. Jesse vjeruje da se čitav City već pakira za slučaj da vlast preuzme Corbyn, a David mi pokazuje danas ponešto prazni Harrods, komentirajući: “Vidi, London je prazan!” iako se u podzemnoj nekoliko metara ispod odvija londonski rush hour u svom najdramatičnijem obliku. Srećom, balansirani pogled na stanje stvari omogućuje mi ogranak mojih prijatelja sastavljen od starosjedioca koji ne govore o odlasku jer pripadaju kulisi grada, njegovi su živući elementi, jednako važni poput Big Bena i Tower Bridgea. Oni koji su na životu dovoljno dugo znaju da se stvari na kraju ipak nekako poslože i da ništa uistinu ne mijenja činjenicu da je London bio i ostaje grad u koji se dolazi, ne iz kojeg se odlazi.

 

U skladu s time i kao protuteža histeriji Brexita, evo nekoliko savjeta za one koji dolaze:

Pomno birajte svoju prvu adresu jer postoji velika vjerojatnost da ćete ostati u neposrednoj blizini. To je urbani mit koji se najčešće pokaže točnim. Od mjesta u kojem sam pronašla prvu studentsku sobu odmakla sam se svega nekoliko ulica. London je sastavljen od nekolicine manjih gradića i jednom kada pustite korijenje u jednom od njih, on će postati vaša svakodnevnica. Izbacite iz svijesti europsku opsesiju centrom grada. Centar Londona nije Piccadilly. Centar je, u najboljem slučaju, glavna ulica vašeg dijela grada, u kojem ćete pronaći mjesto koje poslužuje dobru kavu i provoditi lijena subotnja jutra.

Pronađite lokalnog prodavača novina i ostanite mu vjerni. Svaki puta kada uđete u njegovu trgovinu dočekat će vas s kopijom vašeg omiljenog Timesa ili Guardiana. S njime ćete komentirati novosti, nacionalne i kvartovske, i kada mu se požalite da vas trese temperatura će vas ne samo empatično saslušati nego ponuditi i tajni recept njegove mame iz Bangladeša.

Čitajte novine. Reći da ne pratite vijesti nipošto nije cool, u Londonu neznalice nisu na cijeni. Pronađite svoj omiljeni naslov i čitajte. Ništa neće bolje oblikovati vaš engleski i osigurati vam teme za small talk – usputni razgovor s prolaznicima i poznanicima, bez kojeg život u Londonu nije ugodan.

Iz gore navedenih razloga slušajte emisiju Today radija BBC 4 dok se ujutro pripremate za posao.

Pronađite omiljeni park u koji ćete voditi djecu i puniti baterije. Kraljica Victoria osigurala je svakome doživljaj engleskog zelenila, bez obzira na društveni status. Vaš omiljeni park, bilo da je prostrani Hampstead Heath s pogledom na grad ili raskošni Regent’s Park, postat će vaša oaza za ladanje, omiljeni kutak i akumulator.

Pronađite prijatelje lokalce. U dalekom svijetu lijepo je čuti vlastiti jezik i šaliti se poznatim šalama, ali to je siguran put da zauvijek ostanete outsider.

Pronađite omiljenu knjižaru. Knjige će vam biti vjerni prijatelj u dugim vožnjama podzemnom. Osim što nude sjajne prostorije u kojima se tijekom zimskih poslijepodneva možete sakriti od kiše i satima listati knjige, londonske knjižare nude bogati društveni program i gostovanja sjajnih autora. U mojoj lokalnoj knjižari Daunt Books upoznala sam Simona Sebaga Montefioria i ćaskala s Niallom Fergussonom. Već sam se predbilježila na večer s Michaelom Palinom idući mjesec.

Odaberite pub u kojem ćete odlaziti na nedjeljno pečenje. Osim što je lijepa tradicija omogućit će vam pogled u susjedstvo, odsutno tijekom radnog tjedna. Pridružite se tradicionalnom pubskom kvizu jer…zašto ne?

Muzeji su besplatni. Iskoristite tu činjenicu i provodite slobodne dane u društvu senzacionalne zbirke povijesti i umjetnosti. Povedite djecu. Londonski muzeji su opremljeni za cijelu obitelj.

Nosite slojevitu odjeću ako ne želite pola života provesti u prehladi.