Prihvatiti velike promjene bez emocija nije jednostavno, ali Bilal je načio da je u neizvjesnim situacijama osobito bitno zadržati hladnu glavu. Jednom analitičar, uvijek analitičar – ponovio je u sebi nakon što mu je neki dan saopćeno da je ostao bez posla. Još neki dan takav se scenarij činio prilično malo vjerojatnim. Bilal je uživao dobar status u londonskoj centrali jedne japanske banke, gdje se cijenila njegova urođena marljivost i akademska izvrsnost koju je stekao na Cambridgeu. Ipak, posljednji rezovi u broju djelatnika uključivali su i njegovo ime.

I tako je Bilal – jednom analitičar, uvijek analitičar – od supruge dobio zadatak da svoje prvo slobodno jutro otprati djecu u školu. Toga se jutra, pošto je u 9 ujutro ostavio djecu u školi, po prvi puta nakon tinejdžerskih dana, našao ispred velikog oblaka slobodnog vremena. Oblaka, jer Bilal nije znao što donosi – sunce ili nevrijeme, olakšanja zbog slobode ili strah zbog egzistencije. Srećom, u neposrednoj blizini škole njegove djece (čijeg se iznosa školarine toga jutra prisjetio s naletom gorčine), nalazi se Kew Gardens, jedan od najljepših parkova u gradu. Malo je mjesta kojima proljeće stoji bolje od londonskih parkova i pogled na rascvjetane krošnje i plavo nebo Bilalu su izmamili osmjeh na lice. Znao je da bi se trebao vratiti kući, obaviti nekoliko poziva head hunterima, na LinkedInu objaviti da traži posao i povezati se sa znancima iz industrije koji mu mogu pomoći, ali osjećaj slobode koji mu je pružala šetnja parkom mamila ga je poput opijata. Još samo jedan korak…

Kada je kasnije toga dana stigao kući sjeo je za radni stol, kako je i planirao, ali ne kako bi tražio posao, nego dodao post na svome blogu. Iako Bilalove mudrosti, zbog strogo financijskog sadržaja, uglavnom preskačem, ovoga puta mi je privukao pažnju jer je umjesto skica grafikona i valuta prikazivao Uskršnjeg zečića.

Uskršnji zečić ne ide uz Bilala, kako karakterom tako ni indijskim naslijeđem, no jednom analitičar, uvijek analitičar, inspiraciju za novi početak pronašao upravo u kršćanskom blagdanu. “Za kršćane, Uskršnje vrijeme simbolizira veliki gubitak – Krista na križu – nakon kojeg slijedi veliki dobitak: njegovo uskrsnuće. Bez obzira na to pripadate li kršćanskoj vjerospipovjesti ili ne, Uskrs sadrži meta-mudrost da se velike transformacijske promjene događaju samo nakon vrlo teških perioda žrtvovanja i muke.”, piše Bilal. Istovremeno, njegova šetnja Kewom podsjetila ga je da nakon duge, mračne zime dolazi buđenje prirode, o kojem progovara s oduševljenjem nekoga tko ga tek otkriva nakon dugogodišnjeg pogleda na ekrane koji tupo ignoriraju sezonske tijekove. I tako je bivši analitičar jedne japanske banke, koji je cijeli život proveo tražeći uzroke i posljedice, promatrajući parametre i predviđajući rezultate, zaključio da je ponekad najbolje imitirati prirodu.

Svatko tko se, poput Bilala, nalazi usred velikih profesionalnih ili privatnih promjena, zna da su promjene zeznuta stvar. Iako ih je previše pa nas bacaju s jedne strane na drugu, ne ostavljajući nam trenutak da razmislimo, barem probavimo ili ih nema. Žuditi za promjenom jednako je frustrirajuća emocija kao išćekivati mir. Ta urođena ljudska osobina da nikada nismo posve zadovoljni jer ili je prehladno ili prevruće, ili dosadno ili stresno, možda je tu s razlogom – da potonemo pa se uzdignemo, sve dok nas pogled na voćku u cvatu ne podsjeti na neki od zakona prirode, uključujući onaj da se sve mijenja, odlučno, stalno, bez posustajanja.