Problem s princezama je njihova nepredvidljivost. Jednom prilikom, dok smo u salonu Clarence Housea čekali dolazak Camille, vojvotkinje od Cornwalla, slušala sam anegdote kraljevskih reportera o dugim čekanjima, otkazivanjima u posljednji čas, promjenama raspoloženja. Stoga sam se za susret s princezom Olgom Romanoff, pripadnicom ruske loze Romanovih, pripremila s osobitim oprezom. Pročitala sam njezinu novu knjigu “Divlja i bosonoga Romanova”, saznala da ne voli da joj se obraća njenom kraljevskom titulom, raspitala se o pokojem detalju od ljudi koji ju poznaju. Pomno sam proučila komplicirani put do njezinog doma u dubokoj provinciji pokrajine Kent, kojoj zbog zelenila tepaju da je Vrt Engleske i krenula dovoljno rano kako bih stigla vrijeme. Pripremila sam pitanja i nenametljivo joj pokazala svoju fascinaciju poviješću Romanovih. Olga, pranećakinja cara Nikole II jedna je od posljednjeg članova nekoć velike obitelji Romanov koja je stoljećima vladala Ruskim carstvom. Njezin otac princ Andrej Aleksandrović rođen je Zimskoj palači gdje se kao dječak svakodnevno igrao s malim Romanovima prije nego što ih je zadesla crna sudbina Revolucije, čija je stota obljetnica obilježena prošle godine. Njegova se obitelj na vrijeme sklonila u Engleskoj, gdje je živio do kraja svoga života. Iako Olga danas živi životom tipične Britanke – zbog očevog propusta, kaže, ne govori ruski – u okruženju obiteljskog doma Provender House gdje je zatičem jasno je da se radi o nekom s osobitom životnom pričom. Da se nismo srele u ulozi novinarke i sugovornice vjerojatno bismo se odlično složile i godio bi mi njezin sarkazam i spremnost kojom iz uloge ponosne princeze uskače u ulogu buntovnice koja prezire pravila. Ovako je bila teška sugovornica. Što bi bilo prihvatljivo da se prilikom našeg intervjua za Božićno izdanje Gloria Glama nije pojavio drugi problem. Seriju fotografija nastalih nekoliko dana nakon naših susreta narušavao je neočekivani kontrast: usred raskošnih odaja s vrijednim nekretninama stajala je ženica odjevena za rad u vrtu, nemarno odjevena u slojeve trenirke i prsluka. Promatrajući fotografiju lica bez minimalnog sloja make-upa i nepočešljane kose, moja urednica je zaključeno je da će teško biti pronaći mjesto za princezu na stranicama magazina koji u naslovu nosi riječ «glam». Doista, ništa na princezi Olgi nije bilo glam.

U njenu obranu, tko se usred zime našao u jednoj od povijesnih britanskih palača zna da je teško misliti na ljepotu kada je na pameti samo kako se zagrijati. Prije našeg susreta princeza Olga nekoliko mi je puta napomenula da se toplo odjenem i čim sam stigla shvatila sam da sam je trebala poslušati kada mi je rekla da topla odjeća podrazumijeva skijašku opremu. Nekoliko godina ranije, u još impozantnijoj palači Boughton House gdje sam bila gošća vojvode od Buccleucha ručali smo u kaputima u jedinoj od na desetine prostorija koju je zagrijavao kamin. Za obilazak njegovog doma, jedne od najljepših palača u Ujedinjenom Kraljevstvu, vojvoda od Buccleucha opremio nas je dekama.

Danas znam da sam čitavu priču o princezi Olgi promašila. Ona nije u njenoj grandioznoj tituli, čak niti u obiteljskim anegdotama Romanovih nego o neobičnoj misiji koju danas žive pripadnici drevnih dinastija poput nje: sačuvati obiteljsko naslijeđe. Razlog zbog kojeg me princeza Olga primila u svoj dom nije bila želja za pažnjom, nego nastojanje da promovira svoju knjigu i Provender House koji je za 12 funti (stotinjak kuna) otvoren za posjetitelje. Posljednjih dvadeset godina od kada je naslijedila kuću od svojih roditelja princeza Olga posvetila se složenoj misiji obnove sedamsto godina stare kuće sa trideset soba, izgrađene u 13. stoljeća. Do sada je potrošila više od 2.5 milijuna funti na obnovu, od čega je tek 400 000 osigurano iz državnih sredstava za obnovu starina. Svaka funta koju zaradi odlazi u obnovu Provender House koja ih pohlepno guta. Kako bi očuvala kuću od propadanja bila je prisiljena prodati nekoliko vrijednih obiteljskih uspomena što ju je boljelo, ali nije imala izbora. “Održavanje ove kuće je vrlo skupo.”, govori mi. “Mogu si zamisliti!”, odgovaram. “Ne, ne možete.”, inzistira.

Lako je biti sarkastičan slušajući o mukama jedne princeze, ali činjenica je da njezina predanost misiji održavanja Provender House u obitelji, zbog koje je, radi novca, dakako, prije nekoliko godina nastupila u jednom reality programu, zaslužuje poštovanje. Mnogi britanski aristokrate u njenoj situaciji nisu uspjeli te su nakon višegodišnje borbe s računima za održavanje, na kraju prodali svoj dom modernim bogatašima, katkad uz nekretninu ponudivši i titulu. Nikome nije lako biti osoba kojoj iz ruke izmiče nešto što je u obitelji tisuću godina. Moj susjed Nicholas, koji je kao 12. barun Monson nositelj titule stare 600 godina, svojedobno je napisao knjigu “Les pauvres riches” (Jadni bogataši) gdje je govorio o ovoj problematici. Kada je prije nekoliko godina naslijedio titulu, grandiozno imanje North Carlton Hall u kojem je rođen više nije bilo u obitelji: njegov otac, torijevski političar i 11. Barun Monson, prodao ga je ne izdržavši teret troškova. Nicholas danas živi sa svojom suprugom u stanu u centru Londona gdje učestalo održava najbolje zabave u susjedstvu. Kao bivši playboy i novinar kojeg je Tatler kao mladića proglasio najpoželjnijim neženjom u gradu, Nicholas je omiljen u društvu sa svojim ekscentričnim karakterom i raznolikim društvom. Kako je obitelj zadesila tragedija, Nicholas više nema muških nasljednika koji će naslijediti drevnu obiteljsku titulu – i obaveze koje podrazumijeva. Od obiteljskog imanja North Carlton Hall ostale su samo fotografije i dio namještaja koji se nenametljivo uklopio u kulise modernog Londona.

Ana ispred palače Boughton House