Jednog ponedjeljka u siječnju, dok su se njegovi sugrađani pospano vukli po podzemlju stanice podzemne, Mark S. spremao se za teniski meč u dvorištu svoje vile. Bilo je divno jutro, s povjetarcem koji je očistio nebo tako da je pogled s njegove terase sezao do susjednog otoka. Pošto je odgovorio na upornu zvonjavu mobitela Mark S. vikao je na sugovornika s druge strane slušalice.

“Gospodine Roberts, koliko vam puta moram reći da me ne zovete zbog svake gluposti. Upravo sam se probudio i popio kavu, sada igram tenis, a onda se idem provozati svojim gliserom do Saint Bartha kako bih ručao s prijateljima u mom omiljenom restoranu Nikky Beach. Kada idući put budem u Londonu, javit ću vam se, a do tada, molim Vas da me ne uznemiravate.” Scena je postala gotovo kultna u krugu Markovih prijatelja, budući da je gospodin Roberts s druge strane žice bio djelatnik HM Revenue & Customs, odnosno britanske porezne službe.

Kada sam ga kasnije upitala nije li nepromišljeno spominjati njegov izvanserijski lifestyle poreznjacima hladno mi je odgovorio da mu u Britaniji nitko ništa ne može jer je građanin Saint Kittsa i Nevisa. Mark S. jednom mi je ispričao priču o svojoj novoj domovini koja, ukratko, uključuje jednog velikodušnog lokalnog političara i efikasnost otočnog izdavanja dokumenata. Pošto je kupio kuću, Mark S. u 24 sata imao je tvrtku i putovicu Saint Kitts & Nevisa.

Nevis, sićušni otok omeđen Atlantskim oceanom i Karipskim morem, nekoć je bio britanska kolonija na kojoj se bogatila britanska aristokracija, uglavnom u obliku plodnih plantaža šećera. Od plantaža su ostale tek atmosferične ruševine, no bogati Britanci nisu zaboravili na Nevis. Baš poput susjednih Britanskih Djevičanskih Otoka i Kajmanskih otoka te Paname, Nevis je među bogatašima poznata porezna luka, iako bi ga bolje opisivao naziv porezni raj. U službenim materijalima koji nude upute kako za kojih tisuću dolara otvoriti tvrtku, a kako ostvariti državljanstvo, Nevis obećava “stvaranje porezno povoljnih offshore društva s ograničenom odgovornošću i fondova, uz izvrsne offshore bankarske i osiguravajuće usuge. Nevis nudi financijsku privatnost i ne objavljuje informacije o vlasnicima i direktorima offshore kompanija. Nevis ne traži porez na dobit za novac zarađen izvan Nevisa, uključujući na dividende i kamate. Offshore kompanije i njihovi vlasnici ne moraju plaćati porez na dohodak niti porez na nekretnine, kao ni korporativni porez ili lokalni porez na dobit stvorenu izvan Nevisa. U Nevisu ne postoje međudržavne kontrole informacija i Nevis odbija potpisati poreznu suradnju s ostalim zemljama.”

Veći dio zimskih mjeseci Mark S. provodi na otoku sa svojom ljupkom mladom suprugom Gabrielom. Iako se voli hvaliti da je to njegov zimski dom, svima je jasno da je njegov jedini dom London u kojem je rođen i gdje je stvorio svoje bogatstvo trgujući luksuznim nekretninama. Stoga djeluje nezgrapno dok izigrava lokalca na Nevisu, otoku gdje osim golf terena, dva tri luksuzna hotela i tridesetak vila, ustvari nema ničega. Mark i Gabriela se beskrajno dosađuju u prostranoj kući koju ustvari ne žele, ali je svrsishodan alibi za njihovu poreznu strukturu. Spašavaju ih svakodnevni odlazak u SPA u obližnjem resortu i povremeni posjeti prijatelja željnih sunca s kojima onda odlaze na izlet na daleko zabavniji i glamurozniji francuski otok Saint Barth.

Kada su objavljeni eksplozivni dokumenti o tvrtkama i pojedincima, među kojima su i mnogi državnici, o sumnjivim offshore kompanijama u Panami, poznavatelji financijskih struktura u Britaniji bili su više iznenađeni reakcijama na objavljene dokumente, nego samim informacijama koje su otkrivale. Offshore je, naime, poslovna krilatica svakog tko je netko na međunarodnoj pozornici biznisa, što objašnjava podatak da se čak 8% ukupnog bogatstva svijeta, procjenjuje se, (ili 7,6 trillijuna dolara, prema ekonomistu Gabrielu Zucmanu) skriva na offshore računima sa sjedištima u sigurnim lukama kao što je Nevis. Unatoč kompliciranim i tajnovitim strukturama na temelju kojih egzistiraju kompanije i putovnice poreznih luka jedno treba imati na umu: velika većina njih su legalne. Panamski dokumenti imat će implikacije za one koji su zakoračili izvan granica zakona ili za, kako upravo svjedočimo, neke političke lidere, ali u većoj mjeri ostat će okidač debate o moralu opisanih postupaka. Kako za Nedjeljni komentira financijska analitičarka i autorica Jasmine Birtles “Nitko ne voli plaćati porez i zato postoji velika industrija koja pomaže ljudima da izbjegnu plaćanje poreza kada god mogu, ali vjerujem da smo u razvojnom trenutku civilizacije kada bismo trebali stati s neprestanim prikupljanjem bogatsva i osvrnuti se na dijeljenje onoga što smo ostvarili na način od kojeg će svi imati koristi.” Birtles vjeruje da su Panama Papers velik korak naprijed u suzbijanju privilegija za ljude koji su ionako privilegirani. “Vjerojatno će ovi dokumenti otvoriti oči ljudima koji žive u državama koje vode tirani koji ostavljaju svoj narod u siromaštvu dok oni žive u luksuzu. To se neće dogoditi preko noći, ali ovo je velik korak naprijed i možda će rezultirati revolucijama kojima će ljudi tražiti pravdu i pravednost.”, govori. Birtles smatra i da su offshore strukture važan faktor u rekordnoj socijalnoj nejednakosti jer dok god se bogatima omogućava da budu bogatiji (i sebičniji) jaz između onih kojima imaju i onih koji nemaju će nastaviti s trendom rasta.

Čini se da svaka država ima svoju porciju offshore poduzetnika stoga ćemo, u danima koji dolaze i dalje uživati u eksplozivnim naslovnicama međunarodnog tiska zanoseći se idejom da, stavljeni na stup srama, i bogati plaću. No, umjesto tvrdoglavog upiranja prsta u pojedince treba imati na umu da je ovo prije svega problem sustava koji im dozvoljava procese opisane u panamskim dokumentima. Kada sam Marka S. pitala zašto uporno izbjegava plaćanje poreza Ujedinjenom Kraljevstvu, zemlji na koju je ponosan i za koju su, kako često spominje, život dali njegov otac i djed, generali britanske vojske, kratko je odgovorio: “Zato što mogu. Zato što mi dopuste.”

Članak je objavljen u Jutarnjem listu u ožujku 2016.