Courchevel upravo ispraća senzacionalnu sezonu. Luksuzno francusko skijalište naviklo je na dobre sezone – na svojoj mekoj, njegovanoj koži nije ozbljnije zabilježio niti jedan trag vremena – zaobišle su ga sve financijske krize, sankcije, globalni problemi i politika. Lokalci mi govore da Courchevel lebdi poput balona u kojem se svi osjećaju zaštićeno, kao da ih se problemi običnog svijeta, poput nadolazećih predsjedničkih izbora u Francuskoj koje iščekuje ostatak zemlje, uopče ne tiču. Takav osjećaj, praćen senzacionalnom ponudom smještaja, gastronomije, butika i zabave, dolazi s cijenom – čak i u konkurenciji s elitnim zimovalištima u Švicarskoj, Austriji i Italiji, Courchevel zadržava epitet miljenika jet-seta i stoga urnebesne cijene.
No, sezonom 2016. koja se ovih dana približava svome zavšretku, Courchevel je nadmašio i sebe samoga. U nevelikom resortu otvoren je sedamnaesti hotel s pet zvjezdica, a jedan od osam njegovih restorana koji nose Michelinovu zvjezdicu, pod nazivom “Le 1947” smješten u luksuznom hotelu Le Cheval Blanc nagrađen je svojom trećom Michelinovom zvjezdicom, čime je postao prvi restoran s tri Michelinove zvjezdice u mjestu i istovremeno učinio Courchevel jedinim skijalištem na svijetu koji u ponudi ima restoran sa tri zvjezdice.
Veliki gastronomski događaj dogodio se u baš pravo vrijeme.
Naime, ove sezone Courchel slavi svoj sedamdeseti rođendan, što je turistički ured iskoristio kako bi možda po prvi puta ispričao neobično priču o nastanku omiljene zimske destinacije bogataša. Tako su se po prvi puta stalni gosti skijališta – koji uključuju ruske oligarhe i arapske prinčeve, europske bankare i francuske šminkere – zainteresirali za prošlost mjesta u kojem je sadašnjost u znaku butika s potpisom, ponude dijamanata i satova, krznenih kaputa i zabava opijenih biranim šampanjcem.
Ako nešto i nedostaje u ponudi ogrlica Chopard, prstenja Cartier ili satova Rolex, voditelji trgovina potrudit će se da vam to stigne žurnom dostavom iz Geneve još istog poslije podneva. Courchevel je jedno od onih mjesta u kojem novac može kupiti sve. Sve osim lijepog vremena, šali se Nathalie Faure-Bernoud, voditeljica turističkog jutra koja me jednog sunčanog jutra doočekuje na terasi novootvorenog hotela Barrière Les Neiges o kojem nešto kasnije. Sunčan je dan i na terasi utonutoj u skijašku stazu gotovo da je vruće. Dan u prvi plan stavlja svu draž popularnog skijališta – njegovu lijepu prirodu i lijepe ljude koji sunčajući već ispijaju svoj prvi šampanjac.Uvijek se nešto događa, govori mi, Courchevel je obavezna destinacija ne samo za zahtjevne putnike, već i za filmske i političke zvijezde i znatiželjne novinare, stoga je uvijek u pokretu. Ove godine čitava sezona imala je jedan dodatak – Courchevel je predstavljen u svom rođendanskom izdanju što je uključivalo izložbe i vatromet.
Nathalie mi pokazuje na okolne brežuljke; teško je povjerovati, ali prije sedamdeset godina mjesto na kojem se nalazimo imalo je sasvim drugačiji oblik; na mjestu skijališta, prostirala su se polja, umjesto luksuznih hotela redala su se zabačena sela. Siromašni farmeri koji su odoljevali hladnoj zimi i teškoj prohodnosti nisu mogli niti slutiti koliko će se u samo nekoliko desetljeća promijeniti slika njihovog zavičaja. Poneki lokalac koji je djetinjstvo proveo u takvom Courchevelu – odnosno jednom od sela zaboravljenog imena, koja su po izgradnji resorta spojena u zajednički, današnji naziv, veže ga za vječito siromaštvo i glad. Teško je pronaći nekoga tko sa nostalgijom govori za tim vremenima. Ipak, nešto se nije promijenilo u ovom francuskom dijelu Alpi nedaleko od granice s Italijom – oduvijek su ga krasile senzacionalne prirodne ljepote tako da su već tridesetih godina prošlog stoljeća navraćali sportski entuzijasti kako bi skijali na obroncima prekirvenim snijegom koje su ljeti lokalni ratari koristili za ispašu. Među njima je bio i Laurent Chappis, mladi francuski arhitekt i alpinist koji je sanjao o tome da ovaj malo poznati kraj pretvori u skijališni resort. Nevolja je u tome što se njegov plan nesretno poklopio s početkom Drugog svjetskog rata, tako da se umjesto na čelu mega-projekta, Chappis našao u ratnom zarobljeništvu u Austriji. No, njegov duh slobodno je lutao alpskim uzvisinama o kojima je pričao kolegi ratnom zatvoreniku Mauriceu Michaudu. Uskoro su o zajednički maštali o skijalištu koje bi utjelovilo viziju poslijeratne Francuske – njihova ideja bila je narodno zimovalište za svakoga koje bi povezalo prirodne ljepote s novostima u arhitekturi. Možda zbog atmosfere poslijeratnog zanosa, a možda i zato jer nisu imali konkretniju alternativu, lokalni seljani pristali su prodati svoja zemljišta po simboličnim cijenama dvojici arhitekata koji su ih uspjeli uvjeriti u svoju ideju skijališta koje bi bilo na dobrobit sviju. Uskoro se diljem Francuske pročulo o arhitektonskom projektu, tako da su se na planinu uputili i drugi ambiciozni arhitekti, poput Denysa Pradellea, inspiriranog Le Corbusierom i Bauhausom, koji je uvelike zaslužan za modernistički stil Courchevela i crkvu Chapelle Notre-Dame de l’ Asomption, prvu takve vrste u Alpama. Chappisova vizija Courchevela kao zajedničkog javnog dobra ipak se pokazala kao utopija pošto je skijalište ubrzo počelo privlačiti bogate Francuze i Britance čemu je pridonjela izgradnja zračne luke – altiporta. Poslijeratne godine na skijalište su dovele Brigitte Bardot i ostale filmske i glazbene zvijezde, početkom šezdesetih skijalište je dobilo svoj prvi Altiport –zračnu luku koja je Courchevel približila svijetu. Novu ekspanziju označile su Zimske Olimpijske igre 1992. u obližnjem Albertvilleu. Ne želeći propustiti priliku koju je pružala olimpijska slava, odmah po završetku sezone gradski oci zaputili su se u netom otvorenu Rusiju. “Naša se priča nije dogodila, mi smo je stvorili.”, govori mi Nathalie, opisujući putovanja u gradove bivšeg Sovjetskog saveza gdje su uvjeravali bogataše u nastajanju da je Courchevel obavezno odredište za svakog tko je netko na svjetskoj pozornici jet-seta. Tako će već s početkom milenija Courchevel postati neslužbeno zimovalište ruskih oligarha. S rastrošnim Rusima je nastala slika skijališta kakvog danas poznajemo – s buticima Chanel, Hermes i Louis Vuitton u centru grada i draguljarnicom Moussaieff na skijaškoj pisti, za slučaj da usred skijanja netko poželi svojoj voljenoj pokloniti nekoliko karata dijamanata.
Posljednjih godina na skijalištu se održavala utrka koja nije imala veze sa sportom: kako se izboriti za pažnju Rusa. Neki su to činili dekadetnim zabavama, poput restorana Cap Horn koji na pisti nudi svježe mediteranske kamenice i ruski kavijar. Drugi, luksuznim smještajem u čijem predvorju se nudi najnovija kolekcija Louis Vuitton, hamburger za pedeset eura, koktel s potpisom Fendi, proizvodi za čišćenje cipela s potpisom Berluti u svakoj sobi. Ovo su detalji koje uključuje noćenje koje u sezoni može stajati i 4000 eura za jednu noć u hotelu s pet zvjezdica. U svemu tome, Courchevel je dobio reputaciju igrališta za ultra bogate, odnosno nove bogataše koji vole reklamirati svoj novac što je nerijetko držalo podalje drugačiji tip bogatih gostiju.
Najveći poklon za svoj sedamdeseti rođendan Courchevel je stoga dobio otvorenjem hotela koji bi mogao promijeniti strukturu gostiju i u resort vratiti francuske bogataše i europsku elitu. Uoči službenog početka skijaške sezone otvoren je Hotel Barrière Les Neiges, sedamnaesti hotel s pet zvjezdica u resortu i po mnogima najljepši. Moj nedavni posjet hotelu, uoči završetka sezone 2016./2017. koja je po običaju krajem travnja, to je i potvrdio – njegov interijer s potpisom Nathalie Rayan – koja u svome portfelju ima i dizajn butika modne kuće Christian Dior je senzacionalan, istovremeno elegantan i vjeran alpskom okruženju. Jednim od dva restorana upravlja Mauro Colagreco, nositelj dvije Michelinove zvjezdice. Stalne goste Courchevela teško je zadiviti isključivo luksuzom pa se Les Neiges oslonio na drugačii pristup; nakon godina posvećenih gostima iz Rusije i arapskih zemalja, zbog čega su se mnogi bogati Francuzi i ostali Europljani preselili na suptilnija švicarska i austrijska skijališta, vlasnici francuske grupacije hotela Barrière – u čijem su vlasništvu i pariški Fouquet i Hotel Majestic u Cannesu, odlučili su vratiti imućne Francuze u Courchevel. Vlasnik francuske kompanije i ujedno glava obitelji dugo je sanjao o hotelu u svom omiljenom skijalištu; san mu se ostvario kada je Les Neiges već ove sezone naišao na pozornost možda najzahtjevnije publike na svijetu – europskih predstavnika Old money, starog novca. Iako na skijaškoj pisti, hotel je ostao vjeran i svojoj središnjoj tematici – filmu, budući da se već desetljećima u hotelima Barrière u Deauvilleu, Parizu i Cannesu skupljaju filmski radnici. Stoga je čitav hotel u znaku filma, s atmosferičnim portretima francuskih i holivudskih filmskih zvijezda, privatnom kino dvoranom i igraonicom u kojoj najmlađi gosti mogu snimati vlastite filmove. “Otvaranje najnovijeg luksuznog hotela za nas predstavlja veliku vijest ne samo zbog obogaćivanja sadržaja Courchevela nego i zato što će nam pristizati gosti vjerni grupaciji Barrière koji već neko vrijeme nisu nužno skijali u Courchevelu.”, govori Nathalie. Takvu konkurenciju pozdravljaju i ostali hoteljeri, jer za svakoga ponešto. Na samo nekoliko metara nalazi se nedavno preuređeni Aman, u blizini su i K2 i spomenuti Cheval Blanc. Pošto se lagano gase njihova svjetla, a Courchevel se priprema za svoj ljetni san, hoteljeri mogu mirno spavati – s bogatstvom koje mu pristiže svake zime, nema mjesta zabirnutosti. Njegov je balon zaštičen od ostatka svijeta kako bi nesmetano lebdio prostranstvima nekih drugih ljudi, poput gostiju hotela Hotel Barrière Les Neiges koji za umjesto kave piju šampanjac, a desert uživaju s listićima pravog zlata.