Treba imati sreće za susret s Ewanom B. Jedan od najzaposlenijih politologa na svijetu tri četvrtine svog budnog života provodi u avionu gdje priprema opširne analize za predanu međunarodnu publiku. Ewan B. je ikona liberalnih intelektualaca koji svijet doživljavaju kao svoje dvorište, a globalno tržište svojom istinskom domovinom. Osim neosporno vrhunskog obrazovanja i talenta da pojednostavljeno analizira kompleksnu mrežu geopolitičkih situacija, Ewanu B. na ruku ide i činjenica da je svijet pun iznenađenja. Da ne nabrajam slijed političkih događaja s obje strane Atlantika koji su zbog učestalosti korištenja poprimili prizvuk krilatica – svijet je pravi showman, a ljudi poput Ewana B. njegovi spretni agenti.

Kada sam primila Ewanov poziv da mu se pridružim na piću bila sam zadovoljna. Ewan je u Londonu bio svega 48 sati, od čega je barem šest već bilo raspoređeno između BBC-a, FT-a i Economista. Na rasporedu je bilo i  predavanje na LSE-u i sastanak s jednim političarem, čiji identitet je Ewan držao u profesionalnoj tajnosti. Meni je pripao četvrtak od 6-8, u baru nekog trendy restorana u Farringdonu, gdje je Ewan kasnije pozvan na večeru. Dva sata ispunjena najzanimljivijom konverzacijom u gradu, za tim bakrenim šankom za kojim smo pili Apple Martinije  koji su, poput Ewana, odzvanjali autohtonim naglaskom New Yorka. Ewan je bio razgovorljiv, neposredan, smotan, samouvjeren, smiješan, politološka verzija Woodya Allena s diplomom Harvarda. Koje li sreće kada sam primila poziv idućeg dana da mu se pridružim na večeri! Ovoga puta Ewan je predložio da dođe u moj kvart stoga sam ga odvela u lokalni bar kako bih mu pokazala svoj svijet i svome svijetu pokazala poznanstvo s Ewanom. Večer je počela u ritmu one ranije – Ewan B. je govorio o Kini i Davosu, kretanjima valuta i klijentima s Bliskog Istoka. Malo se previše hvalio, trpajući imena lidera uz svaku anegdotu, nazivajući ih  Barack, David, Angela, Alexis, poput poznanika. Nakon što je inzistirao na drugoj boci vina bilo je jasno da je Ewan B. previše popio. I vrhunski intelektualci su bedasti pijanci tako da su njegove priče poprimale oblik patetičnog hvalisanja. Odjednom je Ewan B. bio preblizu, a njegove ruke su doticale moje što u kontekstu našeg susreta zaista nije bilo primjereno. Bilo mi je neugodno. Što sam se više odmicala i govorila da moram kući, Ewan je postajao uporniji. Srećom, iz prikrajka nas je promatrao Simon koji je situaciju rješio trenutno, engleskom elegancijom. “Ana, bit će mi drago odmah te odvesti kući da ne hodaš po ovom vremenu. Gospodin se neće ljutiti.”

Pošto je skandalozno ponašanje holivudskog nasrtljivca Harveya Weinsteina učinilo da je prozivanje uglednih nasrtljivaca poprimilo oblik herojskog čina, prisjetila sam se opisane epizode, čak joj se nasmijala zajedno sa Simonom koji me imitirao kako klizim po separeu udaljavajući se od svoga sugovornika. No, nisam osjetila potrebu da na svoju sliku nalijepim hashtag MeToo, niti otkrijem pravo ime Ewana B. Ne zbog stida, niti zbog straha. Neprimjereno ponašanje Ewana B. u mojoj je svijesti moglo bi se sumirati kroz stih starog hita Tammy Wynette “…cause after all, he’s just a man”. Uostalom, biti snažna žena znači i osvrnuti se na poruke koje, možda nesvjesno, šaljemo. U činjenici da sam oslobodila dvije večeri za susret, Ewan B. možda je vidio zeleno svjetlo. Biti snažna žena znači i izvuči se iz neprimjerene situacije. Mnoge žene koje su primile honorar od Daily Maila kako bi ispričale svoje iskustvo s Weinsteinom, našle su se u hotelskoj sobi ili kupaonici poznatog holivudskog ljigavca. Zašto? Poštujem tezu da su žene nepravedno izloženije neugodnim iskustvima od muškaraca, no priroda i svijet učinili su nas različitima pa na jednoj strani dobivamo, na drugoj gubimo.

O ženskim izazovima najradje razgovaram sa ženama koje se s njima nose duže od mene. Prije više od pola stoljeća, Dame Ann Leslie se našla u sličnoj situaciji poput mene, s time da se na mjestu Ewana B. našao jedan škotski zastupnik u parlamentu i da se čitava stvar odvijala tijekom radijskog prijenosa uživo. Tijekom intervjua na BBC 4, dotični političar stavio je ruku na bedro tada mlade, lijepe Ann Leslie koja je procjenila da je najbolje šutjeti kako ne bi pokvarila emisiju. Danas kaže da bi joj bilo draže da je u eteru rekla svome sugovorniku da može nastaviti s intervjuom tek kada makne ruku s njenog bedra, ali Leslie opisani incident danas prije svega nasmijava. “Ono što mi se ne sviđa jest što se da feministice cijelo vrijeme govore: O Bože, žene moraju imati moć, moraju biti snažne, bit će snažne . Sada provode vrijeme govoreći da su žene traumatizirane jer ih je neki budalasti, stari pijanac u parlamentu stavio ruku na njihovo koljeno ili tako nešto. Ne možeš imati oboje: govoriti da su žene snažne i moćne i onda reći da se boje i da će plakati.”, rekla je ranije te večeri u jednoj TV debati na Channel 4. Dakako, njene mnogo mlađe i mnogo bijesnije sugovornice napale su njezin opušteni stav prema ovakvoj vrsti seksualnog uznemiravanja, a dok smo nas dvije uživale u ugodnom druženju uz čašu vina,  društvene mreže su divljale osudama Ann Leslie. Što je apsurdno jer upravo žene poput Ann trebale bi biti stvarne heroine feminističkih inicijativa.

Unatoč građenju karijere u vremenu u kojem je novinarstvo doista bio muški svijet, Ann Leslie se probila do samog vrha, postavši najvažnija ratna reporterka u zemlji, za što ju je kraljica Elizabeta II odlikovala naslovom Dame. Svaki student novinarstva trebao bi pročitati njene sjajne intervjue s ikonama svoga vremena kao što su Paul Newman, Sophia Loren, Liza Minnelli, Tennessee Williams i Sean Connery. Bilo je neobičnih situacija poput one kada ju je veliki britanski glumac David Niven tijekom pića u hotelu Connaught pozvao u svoju sobu. No,za razliku od #MeToo brigade, niti u jednom trenutku se nije osjetila žrtvom.

Pošto se večer privodila kraju, Dame Ann, koja u sedamdeset i šestoj godini, unatoč zdravstvenim tegobama, nije izgubila niti dijelić svog briljatnog uma punog britkih dosjetki, nazvala je svoga supruga Michaela. Nekoliko sati ranije Michael ju je dopratio na dogovoreno mjestu u jedan privatni klub u središtu Londona te je čekao u blizini. Kada sam ga pitala zašto nam se nije pridružio na domjenku, čovjek koji je uz Ann gotovo pedeset godina, blagim glasom je pojasnio: “Nikada ne pratim Ann na njezinim profesionalnim druženjima, stoga ću pričekati vani dok se vi zabavljate.” Ne mogu, a da se ne sjetim sjajne opaske britanske kolumnistice (i feministice): “U devet od deset slučajeva, život žene bit će toliko dobar koliko je dobar muškarac za kojeg se oženila.”

Do idućeg tjedna, Vaša Ana.

P.S. Nakon opisane epizode Ewana B. srela sam više puta tijekom vrlo zanimljivih, informativnih druženja. No, uvijek u društvu supruga ili većeg društva. Za svaki slučaj.