Kada je treći pokušaj rezervacije restorana odbijen, trebala sam shvatiti da nešto nije u redu. Recepcionerka hotela Jashita u Tulumu suosjećajno je klimala glavom objašnjavajući mi da su sve moje rezervacije za taj dan odbijene. “Nomade je broj jedan za ručak, u Azulik moraš na zalazak sunca, a u Hartwood na večeru.”, rekao mi je vlasnik hotela, talijanski šminker Tommaso. Ispostavilo se da Nomade ne prima rezervacije, Azulik ne prima djecu, a Hartwood samo goste koji su rezervirali stol mjesec dana unaprijed. Dobro došli u Tulum, meksičku oazu na karipskoj obali koji je, po načinu na koji ga opisuju moji trendy prijatelji, aktualna hit destinacija za one koji znaju putovati. Tulum se nalazi kojih dva sata od Cancuna i sat vremena od Playe del Carmen, masovnih turističkih središta u koje, ako je suditi prema prometu zračne luke, svake godine dolazi više od 24 milijuna turista. Oni najizbirljiviji među njima koriste Cancun samo za slijetanje nakon čega, ne gubeći niti minutu, odlaze u Tulum koji je, sa svojim shabby chic butik hotelima i lijepim gostima suprotnost svojih prenapučenih susjeda.

Tulum je još prije deset godina bio malo priobalno mjesto za koje su znali samo ronioci i neumorni putnici u potrazi za najljepšim plažama. Ima nešto čarobno u njegovoj dugačkoj plaži čiji se baršunasti bijeli pijesak stapa s najživljim nijansama plave i senzacionalnim palačama s pogledom na more koje su iza sebe ostavili Maje.

Bilo je pitanje vremena kada će ga otkriti njujorški trendsetteri i pretvoriti ga u meksičku verziju Saint Tropeza. Ono što je nekada bilo avanturistički hipijevski turizam danas je njegova Instagram verzija sa sjajnim buticima malo poznatih dizajnera, zabavnim restoranima i hotelima jednako impresivnih interijera i eksterijera. U Tulumu se dan započinje Margaritom, ples na plaži je uobičajen kao i upuštanje u razgovor s potpunim strancima. Jer u Tulumu svi smo prijatelji koji se tek trebaju upoznati. Kada se sretnemo na ulici pozdravljamo se poput susjeda, jedni druge častimo pićem, planiramo zajedničke izlaske, kao da je Tulum tajni kod koji nas povezuje, bez obzira na naše živote izvan njegovih plaža. Tih smo se dana vozili nepoznatim cestama s Massimilianom, voditeljem jednog od najpopularnijih restorana na Manhattanu i večerali s Robin koja je dizajnerala stan Davida Bowieja u New Yorku. Galeristica Jenny is Texasa pokazala nam je najbolja mjesta u gradu, a šarmantni plastični kirurg iz Venezije otkrio gdje se najbolje jede. S Meksikancima smo kušali tekilu, a Sony iz Goe nam je čuvala sinove.

Jedini koji u Tulumu ne šire ljubav su stroga lica na ulazu u restorane. Kada smo se jedne rane večeri našli ispred Hartwooda zatekli smo red od kojih desetak ljudi i mladu damu koja nam je objavila da samo oni koji su rezervirali trideset dana unaprijed mogu večerati u mjestu koji se hvali činjenicom da Madonni nije dopustio ulaz (jer nije imala spomenutu rezervaciju). Idućih nekoliko dana provela sam u traženju načina da se nađem na listi hit mjesta, poput mojih novih njujorških prijatelja kojima su redovi za ulazak u restoran i stroge liste dio svakodnevnice. Slušala sam njihove savjete koji ukljuju dolazak pola sata prije otvaranja, odgovarajući outfit i odgovarajuće prijatelje. Planirala sam kako nas prezentirati kao cool obitelj koju svaki restoran želi imati na svojoj terasi, odjevajući sinove u košuljice sve dok nisu izgledali kao s reklame za Bonpoint. Kada sam bila blizu cilja moj francuski suprug koji je sumnjičavo promatrao tulumsku histeriju objavio mi je da ne može jesti u Hartwoodu jer se nalazi na krivoj strani Tuluma, uz prašnjavuncestu umjesto na plaži i komentirao da niti restorani pariškog George V (tri Michelinove zvjezdice) ne nameću spomenuta pravila.

Uspostavit će se da je Tulum sa svim svojim pravilima ustvari sjajno osmišljena turistička strategija: u večinu mjesta moguće je jednostavno uštetati bez najave, a kaftan koji se prodaje po tisuću dolara u najekskluzivnijem butiku u gradu nije unikat kako su mi objašnjavali – isti sam pronašla na internetu za 400 dolara. Tulum njeguje image međunarodne hipi oaze, osim što su hipiji njujorški bogataši, jedni od rijetkih koje ne odbijaju cijene dvostruko više od Mexico Citya jer su još uvijek znatno niže od Manhattana. Svatko tko se bavi turizmom trebao bi navratiti i učiti od lokalaca i njihovog projekta Tulum u koji zajednički ulažu i njeguju zajedničke mitove kako bi ga učinili teško dostupnim. Zabavno je promatrati njujoršku mladež kako prati pravila Tuluma birajući odjeću koja će se uklopiti u lokalne interijere i provodeći dan na Instagramu besplatno reklamiraju svaki kutak fotogeničnog gradića. U ožujku, koji se ne smatra srcem sezone, većina luksuznih butik hotela, u kojima cijene soba kreću od 600 dolara naviše, bila je puna, na terasama restorana izmjenjivali su se gosti i njihovi skupi apetiti, a taksiji su neumorno kružili jednom od dviju cesta u gradu. Manhatanska rivijera u punom je cvatu, uživajući činjenicu da je otmjeni St Barth stradao u uraganu Irmu, a lokalci su spremni. U izgradnji je barem desetak stambenih zgrada koje obećaju jednu novu vrstu eco hippie glam života, koji uključuju odjeću s potpisom, jogu i zelene napitke. Svake godine niču novi butik hoteli, govore mi lokalci. Neki se pribojavaju da će se Tulumu dogoditi turistički bubble koji će se zbog neodrživog rasta raspuknuti kada se trend preseli na neko drugo mjesto, ali sumnjam. Biti u državi sa 130 milijuna stanovnika i 323 milijuna u susjedstvu na mjestu u kojem sunce uvijek sija, nudi mogućnosti o kojima drugi mogu samo sanjati.

Tijekom mog boravka u Tulumu profili lokalnih adresa na društvenim mrežama obgrlili su me u svoje carstvo i sada me svakodnevno podsjećaju na ljepote Tuluma, ne dopuštajući mi da se odmaknem i navodeći me da planiram povratak. Svi smo u istim grupama, Robyn i Denise, Massimo i Sony, mi prijatelji Tuluma. Iako znamo da smo danima plaćali preskupi taksi i da je sushi u Azuliku bio zaista loš. I da se haljine iz Tuluma prodaju u Londonu i New Yorku, u pola cijene. Tek sam se vratila kući, a već potajno gledam letove za iduću zimu i škicam slike hotela čije nazive pamtim iz šetnji plažom. No, ovoga puta napravit ću rezervaciju u Hartwoodu, za svaki slučaj.