Kada sam prošli put susrela Mariju Butković nadala sam se da entuzijazam i samouvjerenost te mlade, razgovorljive i energične Riječanke neće ishlapiti pod izazovima zahtjevnog Londona. Marija, je, naime, ostavila sjajan posao pravnice u uredu jednog Javnog bilježnika u Rijeci i krenula za tadašnjim dečkom Svenom u London gdje ju nije čekao niti dogovoren posao, niti plan kako ga pronaći. Jedino što je bilo sigurno jest da se želi okušati u svijetu start-upa s kojim je godinama koketirala u Hrvatskoj.

«London je fascinantan!», tada mi je rekla, uglavnom se odnoseći na «njezin» London, odnosno Tech City, središte IT industrije i njenih začetaka, takozvanih start-up tvrtki. U međuvremenu, samo dvije godine kasnije, Marija je jednako entuzijastična i samouvjerena, a danas za to ima i dodatne razloge. U međuvremenu Sven je postao njezin suprug, a ona suvlasnica planetarno popularnog projekta Kisha, odnosno prvog pametnog kišobrana na svijetu zbog čijeg je uspjeha bila u timu najuspješnijih domaćih start-up projekata s kojim se u zgradi medijskog giganta Bloomberg susrela Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tijekom nedavnog posjeta Londonu. Kisha je najpametniji kišobran na svijetu. Gotovo je nemoguće izgubiti ga, jer vam aplikacija na smartphoneu javlja da ste ga ostavili za sobom. Aplikacija sadrži i ugrađenu vremensku prognozu i javlja vam treba li vam Kisha. Ako niste sigurni gdje ste ostavili kišobran, aplikacija vam javlja poziciju na karti gdje se Kisha nalazi. Uz to, kišobran izgleda vrlo cool, osobito onaj s uzorkom leoparda i crvenim detaljima. Marija ne skriva zadovoljstvo uspjehom projekta. «Kisha je trenutno u sljedećoj fazi svoga razvoja, a to je otvaranje poslovanja sa veletrgovcima i trgovinama. Naime, do sada smo kišobran prodavali uglavnom preko web shopa, ali 2016. godina je bila godina znatno veće prodaje kišobrana nego što je to bio slučaj prošle godine, budući da smo već u lipnju dosegli prodaju iz cijele protekle godine. Do sada smo sklopili ugovore s distributerima u Hong Kongu, Njemačkoj, Americi, Irskoj i Italiji, a plan za 2017. godinu je daljnje širenje prodajnih kanala i lansiranje nove kolekcije kišobrana.”, govori. No, toga kišnog dana u Londonu, kada sam zaboravila kišobran kod kuće jer nije Kisha pa me nije podsjetio da ga ponesem, ne nalazimo se kako bismo govorili o njenim prošlim uspjesima.

S Marijom razgovaram netom nakon njenog sudjelovanja na konferenciji koja okuplja žene u tehnologiji, što je nova sfera interesa 33-godišnje Riječanke. Naime, kada je u prosincu 2014. godine s kolegama lansirala Kishu, shvatila je da u svijetu tehnologije nema puno žena. “To je osobito slučaj u svijetu takozvane wearebles tehnologije, odnosno interneta stvari koji obuhvaća fitness trackere kao što su Fitbit, pametne satove kao što je iWatch i slično. Sve su to stvari koje uglavnom dizajniraju muškarci za muškarce i veliku večinu tih svari prosječna žena jednostavno ne bi koristila. To me potaklo na razmišljanje o tome kako je nužno stvoriti zajednicu žena u ovim industrijama, omogućiti im da se povežu, razmjenjuju iskustva i na taj način same sebi stvore prisutstvo.”, govori. Rezultat je Women of Wearables, start-up projekt koji je pokrenula proljetos sa svojom partnericom Michelle Hua, također vlasnice start-up projekta Made With Glove, pametne rukavice za žene koja se sama zagrijava kada su temperature niske. Women of Wearables je platforma koja okuplja dizajnerice , inženjerke, znanstvenice i sve žene koje uviđaju da mogu pronaći ulogu u industrijama vezanima uz tehnologiju, neovisno o tome imaju li iskustva u svijetu tehnologije. I ona se u tom svijetu našla slučajno i govori da je tehnologija nju pronašla. “Sve je započelo dosta postepeno i gotovo slučajno kada sam 2013. godine postala mentor u startup inkubatoru u Rijeci gdje sam pomagala startupima oko pravnih pitanja vezanih uz osnivanje tvrtke, osnivačkih udjela, intelektualnog vlasništva i slično.”, govori. Kada je Sven u Londonu dobio posao u jednoj od vodećih tehnoloških kompanija Akamai, odlučila ga je slijediti i sama se okušati kao poduzetnica u svijetu start-upa. Iako je njene iskustvo žene u za sada pretežno muškom svijetu tehnologije dobro, zahvaljujući ljudima s kojima je surađivala, tvrdi da su žene obeshrabrene svijetom tehnologije. “Žene nerijetko misle da su tehnološke znanostima teške i nemoguće za savladati. ili još gore,  da su muškarci puno bolji od nas u tome. Ženama je još uvijek prirodnije studirati i karijeru graditi u društvenim znanostima, a i samo društvo je tako posloženo da se tehnologija još uvijek nekako poistovjećuje sa muškim spolom.”, govori. Osim toga, raširena je predrasuda da je svijet tehnologije rezerviran isključivo za ljude koji se s njome izravno bave. “To uopće nije točno. Ja sama ne znam kodirati, kao ni mnoge druge žene koje poznajem, a opet smo svoje mjesto našle u svijetu tehnologije u ulogama kao što su voditelj poslovanja i organizacije, business architect, projektni menažer, marketingaš i sl. U svojoj zajednici žena u Women of Wearables okupljam zaista različite profile žena i znatan broj njih također nema programerska znjanja. U krajnjoj liniji, ako sam nešto želiš naći ćeš načina kako da to realiziraš, neovisno o predrasudama društva. Nikad nije prekasno.”, govori. Osim žena raznih sposobnosti Women of Wearables okuplja žene iz svih dijelova svijeta. “Naša zajednica žena za osnovni cilj ima povezivanje i podržavanje pozicije žena u svijetu tehnologije, ali želimo i potaknuti žene da karijeru započnu ili jednostavno preusmjere u smjeru tehnologije. U našoj zajednici imamo žene iz Indije, Kine, Kanade, Amerike, niza zemalja iz Europe, što je Michelle i meni važnije nego ikakav novac investitora. Kad imate zajednicu koji vas prati, imate sve. Tada ste automatski zanimljiviji i onima koji drže novac u svojim rukama.”, govori Marija. Poseban je naglasak projekta na djevojčice u dobi od jedanaest do petnaest godina koje nastoje zainteresirati za takozvane STEM znanosti (science, technology, engineering and mathematics), a to su znanost, tehnologija, inženjerstvo i metematika. “Ženama realno jest teže u svijetu tehnologije i businessa, ali stvari polako idu na bolje. Više nas je, iako je problem razlike u plaćama između žena i muškaraca još uvijek primjetan. U Velikoj Britaniji žene su još uvijek oko pet tisuća funti godišnje manje plaćene nego muškarci, što se možda ne čini puno, ali za vrijeme cijelog životnog vijeka to iznosi i više od 200 000 funti. Niz je razloga za to: manje žena studira tehničke znanosti, u trenutku kada trebaju doseći više ili seniorske pozicije žene odlaze na porodiljni dopust, a kad se vrate nerijetko se više niti nemaju kamo vratiti, a situacija nije ništa bolja niti što se tiče porodiljnih prava. Ženama se ne izlazi dovoljno u susret što se tiče fleksibilnosti rada, i nemojmo se zavaravati – situacija nije ništa bolja u Engleskoj nego u Hrvatskoj. Trajanje porodiljnog dopusta je u Britaniji još i kraća nego u Hrvatskoj, a konkurencija oštrija. Ipak, ako imate vlastiti business, onda je nešto lakše, jer onda ne ovisite o poslodavcu, nego isključivo o sebi samima. Ja sam uvijek nekako više voljela ovisiti samo o sebi i svojim sposobnostima, nego o drugima, pa sam zato jednim dijelom i odabrala svijet poduzetništva.”, rekla je. Ključ je u tome, smatra Marija da se žene ohrabri na poduzimanje koraka u svijet tehnologije. “Ima jedna krasna rečenica koju često govorim ženama koje mentoriram ili im pomažem, a to je: Ne možeš biti ono što ne možeš vidjeti. Naime, i dalje nema dovoljno ženskih uzora u svijetu tehnologije, dobrih primjera koji mogu poslužiti kao vodilja ženama koje tek kreću u svijet tehnologije i businessa. O takvim se ženama ne govori i ne piše dovoljno, a ova šačica koja se redovito spominje po medijima (Sheryl Sandberg, COO Facebook-a, Marissa Mayer, CEO Yahoo-a i dr.) nikako nije dovoljna. Jedan od načina kako mi u Women of Wearables nastojimo pomoći je dati im vidljivost kroz intervjue koje objavljujemo, poticanjem da traže pomoć ako ju trebaju, mentoriranjem i dijeljenjem iskustava (i dobrih i loših). Toliko je talentiranih, pametnih žena u ovoj industriji za koje nitko nikad nije čuo, samo zato što im još nije bila dana prilika. Žene još uvijek nekako misle da sve moraju i mogu same i ne traže dovoljno pomoć, a pogotovo ne traže priznanje za uspješno obavljen posao. Muškarci su tu potpuno drugačiji, oni neće dva puta razmišljati kad treba pogurati stvari u vlastitu korist. Mi žene uvijek želimo biti savršene, sve ispod toga nije dovoljno dobro. Naš mentalni sklop je jednostavno takav. Mi prvenstveno same sebi moramo osvijestiti da ne zaslužujemo ništa manje nego muškarci, i tek onda možemo očekivati promjene. Promjena počinje od nas samih.”, govori. Ipak, za uspjeh start-upa potrebno je daleko više od samopouzdanja. “Nema recepta za uspjeh start-upa, ali postoje neki detalji koji razlikuju uspješan startup od neuspješnog. To su ustrajnost i fokus. Ako niste u stanju razviti posao i bez pomoći investitora ili makar potvrditi da priča drži vodu i da poslovni model funkcionira, onda to nećete moći niti sa investicijom. Pouzdano vam mogu reći da su gotovo svi uspješni startupi prošli kroz iste problem. S investicijom ili bez, svi startupi kad tad zapnu i nađu se u mrtvoj zoni. Nema razlike da li ste porijeklom iz Hrvatske, Amerike ili Izraela. Samo fokus i upornost čine razliku između uspješnog i neuspješnog startupa. Osim toga, ljudi najčešće vide samo lijepu stranu uspjeha, zamišljaju da je to lako, a da je ishod u vidu novca i slave nešto što dolazi preko noći. Tuđi uspjeh djeluje lako kad se gledaju rezultati, ali proces koji je doveo do tih rezultata nerijetko je proces pun žrtava, discipline i odricanja. Uspjeh preko noći obično dolazi nakon deset godina rada.”, govori. U Marijinom slučaju presudnu je ulogu imao London. Iako održava poslovne veze s Hrvatskom kroz pisanje za stručne časopise i proizvodnju Kishe u zaprešićku tvornicu Hrvatski Kišobran, britansku prijestolnicu smatra najavažnijom destinacijom za razvoj start-upa u Europi. “Da nisam otišla u London zasigurno ne bih sklopila tolika poznanstva, toliko naučila o sebi, svojim sposobnostima, poslovnoj kulturi i načinu rada u različitim nišama, i sl. Naime, London je uz Tel Aviv, najveći europski tech hub, količina talenta, startup-a i velikih kompanija je toliko velika da me i samu nekad iznenadi ta brojnost. Imati priliku raditi sa toliko pametnih ljudi koji u London dolaze iz cijelog svijeta, iz različitih industrija i područja, nešto je neprocjenjivo. Kad iz ove perspektive pogledam unatrag shvatim koliko sam u dvije godine napredovala, ne samo što se tiče sposobnosti, nego i poslovne komunikacije, snalaženja u nepredvidljivim situacijama, projektnom menadžmentu, pregovaranju, prezentiranju sebe i onog što radim, itd. Ponekad se sjetim kako mi je prije pojam bio upoznati nekog tko radi u Googleu ili nekom velikom investicijskom fondu, a sada gotovo na dnevnoj bazi ne samo da pričam s takvim ljudima već i radim. To je iskustvo koje ništa ne može zamijeniti i ne bih ga mogla steći u Hrvatskoj.”, govori.

Članak je objavljen u Globusu u studenom 2016.