Kada se politički vrh svijeta prošli tjedan okupio u ukrajinskom gradu Pripjat kako bi obilježili tridesetu godišnjicu najveće nuklearne katastrofe u povijesti, za jednog je čovjeka trenutak bio osobito značajan. Vince Novak, čelna osoba za nuklearnu sigurnost Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), ondje se našao ne samo kako bi obilježio černobilsku nesreću i odao počast njenim brojnim žrtvama, već i zbog činjenice da je po prvi puta nakon tragedije svijetu mogao objaviti povoljne vijesti koje donosi budućnost.

Prošlo je gotovo dvadeset godina od trenutka kada se pridružio EBRD-u u izgradnji projekta zaštitne strukture kojom će se pokriti mjesto nuklearne eksplozije, s ciljem zaustavljanja širenja smrtonosne radijacije za idućih stotinu godina. Četrdeset zemalja sudjeluje u golemom projektu koji je do sada stajao oko 1,5 milijardi eura. Radi se o najvećoj pomičnoj strukturi na svijetu čija izgradnja je bila toliko izazovna da su mnogi sumnjali u uspješni završetak projekta. Vince Novak u razgovoru za Jutarnji list objavljuje: «Napokon je došao trenutak kada smo ugledali svjetlo na kraju tunela». Sa gospodinom Novakom, koji se kao mladić iz Zagreba preselio u inozemstvo i veći je dio života proveo u Londonu, razgovaram po povratku iz Pripjata, dan nakon obilježavanja obljetnice. Iako je naučio biti oprezan, govori, jer svaki je dan ispunjen detaljima koji moraju funkcionirati kako bi projekt išao po planu, danas se usuđuje vjerovati kako će projekt doista biti dovršen iduće godine. «Imali smo niz vrlo riskantnih faza. No, s tehničke strane više ne postoji ništa što bi moglo predstaviti izazov.», govori. Ipak, izazova je bilo na pretek, čak i proteklih dana koji su za Novaka još jednom bili u znaku (uspješnog) prikupljanja donacija. «Obilježavanje obljetnice Černobila bila je spektakularna serija događanja, a za mene je značila i niz vrlo važnih sastanaka sa predstavnicima vlada i donorima. Financiranje cijelog černobilskog programa je završeno. Prošlo je trideset godina od nesreće, međunarodna zajednica se uključila nešto kasnije, a da naš projekt dođe do ovog trenutka trebalo je osamnaest godina.», govori Novak, koji se projektu pridružio na njegovom samom začetku 1997. godine, tada još u fazi znanstvenih, tehničkih i političkih analiza. Zbog obujma i troškova projekta, mnogima se činilo da je neostvariv. Ipak, dugotrajan i mukotrpan put je pri samome kraju. «Ja sam se naučio biti oprezan jer bilo je mnogo teških trenutaka. Projekt se pokazao većim izazovom nego što je itko mogao predvidjeti. U tehničkom smislu, radi se o najvećoj nuklearnoj nesreći u povijesti, nesreći koja se nikada ranije nije dogodila niti će se, nadam se ponoviti. Ona je imala golemi utjecaj na javnost i otvorila je oči liderima zapadnih zemalja što je pomoglo da se unese veliki napredak u nuklearnu sigurnost.», govori. Novak tvrdi da je bilo teško uvjeriti svijet da projekt napreduje, jer se napredak nije mogao vidjeti niti opipati. Ipak, struktura koja bi svojim obujmom mogla pokriti čitavu katedralu svetog Pavla u Londonu kao i zagrebačku katedralu, bit će završen iduće godine. Krajem ove godine, Novak najavljuje spektakularni trenutak kada će se golema struktura od 36000 tona pomaknuti 330 m do konačnog položaja odakle će pokriti reaktor i zaustaviti širenje radijacije te omogućiti sanaciju ostataka reaktora. «I dalje je strahovito važno paziti na sve što se događa na i oko projekta. Postoji 250 kritičnih aktivnosti i ni u čemu se ne smije pogriješiti, a mogućnost da dođe do greške je fenomenalna.», govori. Nepovoljna politička situacija u Ukrajini dodatno je otežala projekt jer je usporila proces dobicanja dozvola. Samo jedan mjesec zakašnjenja, govori Novak, pri ovom projektu stoji sedam milijuna eura. Svaki dan stoji 250 000 eura. Po završetku iduće godine, Černobil je postati najveće skladište hladnog goriva na svijetu.

Novakova stručnost nadaleko je poznata, kako mi je nedavno rekao jedan od čelnih ljudi EBRD-a. No, malo je tko zna da je slavni predak ovog skromnog, elegantnog gospodina jedan od najvećih hrvatskih pisaca. Vince je, naime, engleska verzija imena Vjenceslav koje dijeli sa svojim pradjedom, autorom remek-dijela «Posljednji Stipančići». Vjenceslav Novak često je spominjan u obitelji, govori. «Ponekad bi mi bilo neugodno, kada bih bio u društvenim krugovima Zagreba pa bi mi starije generacije koje su pomno čitale njegova djela,postavljale pitanja kako bi provjerili moje znanje. Pitali bi me o likovima, citirali rečenice, a ja bih ostao osramoćen.» Ostalo je premalo sačuvanih osobnih stvari slavnog pisca, no ponosan je da se njegova djela nalaze i na policama njegovog doma u Londonu, u kojem godinama živi sa suprugom Gordanom i kćerioma Silviom i Lanom. «Ja jesam Londončanin, ali moje srce još uvijek je u Zagrebu.», govori, opisujući svoje omiljene šetnje Gornjim gradom, odlaske na ručak u Okrugljak i, dakako, na Dinamove tekme.

Put od zagrebačkog Gornjeg grada gdje je odrastao do černobilskog mega-projekta Novak indirektno duguje jednom sekretaru partije; pošto ga je ocijenio politički nepodobnim spriječio je njegovu akademsku karijeru na zagrebačkom fakultetu elektrotehnike. «Politika je spirječila da se materijalizira moj veliki san da postanem profesor. Sva sreća, pojavili su se neki drugi snovi.», govori. Velik dio karijere Novak je proveo u gigantskoj kompaniji Westinghouse s kojom je obišao svijet i postao vodeći stručnjak za nuklearnu sigurnost u svijetu.

Posljednjih godina toliko vremena provodi na gradilištu u ukrajinskom gradu Pripjatu da ga može doživjeti kao svoj drugi dom. Grad koji je nekoć bio dom zav 60 000 ljudi, uglavnom djelatnika Černobila i njihovih obitelji, ostao je sinonim za nukleranu katastrofu pračenom velom tajne Sovjetske Rusije zbog kojih je stradalo na tisuće ljudi. O konačnom broju žrtava međunarodna zajednica niti danas se može složiti. U prva dva mjeseca 31 umrlo je od posljedica radioaktivnog zračenhja. Prema izvještaju UN-a broj ljudi koji će umrijeti zbog bolesti koje su posljedica zračenja je 9300. Greenpeace smatra da je njihov broj čak deset puta veći.

S obzirom na vrijeme koje provodi nadzirući projekt, Novak je u Pripjatu gotovo lokalac. Dok ga po njegovom prošlotjednom obilasku međunarodni mediji opisuju kao grad duhova – sa stravičnim scenama pobacanih dječjih cipela i igračaka koje su ostale na mjestu nekadašnjeg dječjeg vrtića, gospodin Novak opisuje neočekivano, čudesno rađanje života na mjestu koje je desetljećima obilježila samo smrt:  «Područje iz kojeg su ljudi istjerani danas izgleda kao nešto između botaničkog vrta i zoološkog vrta. Ne možete niti zamisliti kako to izgleda! Nikada nisam vidio toliko vrsta rijetkog bilja i životinjskih vrsta kao oko Černobila. Postoje mjesta na kojima je stupanj radijacije bio nizak i tu je danas čudesna flora i fauna, rodio se neki novi život.», govori Novak.