Establishment nikako da nauči na svojim greškama. Nakon što smo mjesecima bili opasipani šupljim analizama, krivim prognozama i apsurdnim zaključcima, u tjednu u kojem su svi vodeći svjetski mediji bili u krivu – s Reutersom na čelu koji je šansi za pobjedu Hillary Clinton davao 90% – epiteti koji se vežu uz pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima i dalje su ponavljano: šokantno, neočekivano i iznenadno.

Toliko je svijet bio na strani Hillary da se do zadnjeg dana činilo da je Donald Trump, čija se desetljetna karijera nekretninskog magnata u jeku političke kampanje stisnula u namjerno podcjenjivački kalup zvijezdice reality showa, privremeni fenomen, bez šansi da postane predsjednik. Za večerama u intelektualnim krugovima Londona sudjelovala sam u gorljivim raspravama o katastrofalnim posljedicama koje podrazumijeva ideja Trumpa na čelu najmoćnije velesile na svijetu. Znam jer sam bila jedna od njih, pripadnica intelektualne vojske koja se hvata za ono što tvrdi Economist, koja zaključke o svijetu crpi iz krugova sastavljenog od ljudi poput mene. Tek nedavni put u Washington dokazat će mi da smo (bili) u krivu. Nakon susreta s Donaldom Trumpom i dana provedenih u društvu onih koji su sudjelovali u njegovoj kampanji ili mu barem davali podršku, više se nisam usudila predviđati izbore u korist Hillary Clinton. Ako su za mnoge rezultati izbora koji su nas, Europljane, probudili u rane sate utorka, bili šokantni, ne i za mene, a još manje za nekolicinu mojih sugovornika Magazina koji su ih već neko vrijeme očekivali.

Arthur von Wiesenberger raspolaže najvažnijim informacijama na svijetu. To nisu nužno pojmovi koji se očekuju kod vlasnika najstarijih dnevnih novina u Sjedinjenim Američkim Državama, ali su presudni za dobar provod, gotovo bilo gdje na svijetu. Bilo je sunčano prije podne u sunčanoj južnoj Californiji kada je Von Wiesenberger došao po mene svojim autom punim starih brojeva novina i časopisa. Iako smo se trebali uputiti ka redakciji kako bih nastupila na njegovom live TV programu o putovanjima, prije toga imao je važan zadatak da mi pokaže najbolji meksički restoran u Californiji. Tako smo se našli u “La Super-Rica” na periferiji Sante Barbare, mjestu koji ima sva obilježja meksičke verzije ćevabdžinice, sa musavim stolovima, interijerom zadimljenim roštiljskim dimom i senzacionalnom hranom koju je obožavala i veteranka američkih TV kuhara Julia Child. Arthur von Wiesenberger je ekscentrični bogataš austrijskih plemićkih korijena čija je zaručnica Wendy spasila lokalne novine od propasti i danas vrijeme provodi obilazeći sezonski najljepša mjesta na svijetu – od skijališta Europe do Havaja i južne Amerike. On je iznadprosječno obrazovan, ambiciozan, domišljat i talentiran, jedan od onih ljudi koji bi doživjeli uspjeh bez obzira na to čime se bavili. Ipak, u široj američkoj javnosti prvi puta je osvanuo kroz Donalda Trumpa. Njegov Santa Barbara News-Press, naime, prve su novine koje su dale otvorenu podršku Donaldu Trumpu. Bio je početak listopada kada je u jedinim novinama u gradu osvanula lista kandidata koje podržavaju. Na prvom mjestu stajalo je: “Donald J.Trump”, bez dodatnog objašnjenja, samo puka činjenica. Njihov javni odabir u demokratima naklonjenoj Californiji imao je takav odjek da je redakcija trenutno bila preplavljena pismima preneraženih čitatelja, a Von Wiesenbergov Facebook profil uglavnom pun sličica s putovanja i pozdrava prijatelja iz dalekih krajeva bio je pun pitanja, poruka, prijetnji. On se nije dao smesti. Kratko se izjasnio da radje bira autentičnog kandidata i ako se ne slaže sa svim njegovim stajalištima i izjavama, nego nekoga tko je neiskren i licemjeran. Post je u uskoro izbrisan pod navalom agresivnih komentara, a na stranicama Santa Barbara News-Press objavljeno je uredničko objašnjenje pod naslovom “Kada novine postanu vijest”. “Podrška političkim kandidatima nije natječaj popularnosti i iako bi bilo sigurnije dati podršku kanidatu koji je popularan u našem okrugu koji večinom naginje ka demokratima News-Press vjeruje da je naša uloga jedinih dnevnih novina u okrugu Sante Barbare izazvati one koji su na vlasti, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, koji su doveli našu državu od prosperiteta do ovisnosti. Nije li nam dosta lošeg vodstva? Mi tako mislimo i vjerujemo da bi gospodin Trump, ako mu se ukaže prilika, ima priliku da se izbori da Amerika ponovno postane sjajna.” U dugih osamnaest mjeseci koliko je trajala po mnogima najmućnija kampanja u modernoj američkoj povijesti, uz Santa Barbara News-Press još samo tri novinska izdanja u Sjedinjenim Američkim Državama podržala su Trumpa – New York Observer, tjednik u vlasništvu Trumpovog zeta Jareda Krushnera, supruga njegove kćeri Ivanke, New York Post u vlasništvu Ruperta Murdocha koji u pravilu bira kandidate koji imaju bolju šansu stvarati naslovnice i time prodavati novine i National Enquirer, koji gaji dugo otvoreno prijateljstvo s Trumpom. Osim što je smatrao da je Trump uistinu dobar odabir, Arthur Von Wiesenberger, čija je partnerica Wendy Mc Caw novine kupila od New York Timesa za stotinu milijuna dolaran prije petnaestak godina, vjerovao je od samog početka da njujorški miljarder ima velike šanse postati predsjednik SAD-a. Kada je stoga njihov kandiat odabran, Von Wiesenberger me je uputio na komentar koji je osvanuo na njihovoj naslovnici; naslovljen “Izvrsno! Apsolutno izvrsno!” tekst autora Andy Caldwell je hvalospjev Trumpu i ruganje establishmentu. “Riječi ne mogu opisati potres koji je potresao političku klasu svijeta do temelja. Američka nacija napokon ima glas zdravog razuma, čovjeka koji vjeruje u američku izvrsnost i domoljuba u Washingtonu. Gospodin Trump je pobijedio jer je govorio istinu o moći i ljudi su čuli što govori unatoč kakofoniji koja se natjecala protiv njega.”, piše.

Na drugom kraju SAD-a, u New Yorku, kojih dvadeset blokova sjevernije od Trump Towera gdje se do preseljenja u Bijelu kuću u siječnju i dalje nalazi ured i dom Donalda Trumpa, njegove supruge Melanije i njihovog sina Barona, još netko nikada nije sumnjao u Trumpa.

U proljeće ove godine, prije nego što su bili izabrani kandidati dviju stranaka, Georgette Mosbacher savjetovala mi je da nikada ne podcjenjujem Trumpa. “On je pametan. On je vrlo, vrlo pametan. Ne postaješ jedan od najuspješnijih biznismena u Americi bez puno pameti i talenta.”, rekla je. Tijekom predsjedničkih izbora više smo se puta čule telefonom kako bismo razgovarale o Trumpu i njena predviđanja su uvijek bila točna: Trump će biti uspješan. Establishment će ga napadati. Ljudi će mu dati svoj glas. “Donald ne ispunjava očekivani profil političara zbog čega predstavlja prijetnju političkom establishmentu. No, upravo zbog toga on se sviđa masama. On je drugačiji, ne prihvaća političku korektnost, ne pazi hoće li nekoga uvrijediti zbog čega ga mediji doživljavaju kao prijetnju. U ljudskoj je prirodi da se želi uništiti sve što predstavlja prijetnju. Mnogi ga ne razumiju. On je osoba puna karaktera, što kod nekih ljudi izaziva nelagodu, neki mu ne vjeruju. No, on pritisće tamo gdje se nitko ranije u političkoj areni nije usudio pritisnuti.”, rekla je.

Georgette je danas jedan od najvažnijih pokrovitelja republikanske stranke i veliki poznavatelj washingtonskih prilika iz vremena kada je boravila u Bijeloj kući kao supruga Roberta Mosbachera, istaknutog političara administracije starijeg Busha. Stoga ju je nemalo zabavljala ideja Donalda Trumpa u Bijeloj kući. “On je prijetnja svemu što predstavlja politička klasa ne samo Washingtona, nego i svijeta. On je biznismen. On nema vremena za gubljenje, političku korektnost i prazne fraze. I ono što je najvažnije, nije jedan od njih. A oni nisu otvoreni prema onima koji nisu jedni od njih.”, rekla je. Ipak, kao gorljiva republikanka Georgette je vjerovala da Trump odgovara fundamentalnim republikanskim principima koje je opisala ovim riječima: “Mi vjerujemo da svaki pojedinac zna što je najbolje za njega i njegovu obitelj, da svatko ima odgovornost za svoj život. Mi ne želimo da se vlada miješa u živote svojih građana, osim kada je u pitanju vojska i briga o nemoćnima. Mi želimo manju vladu, manje poreze, slobodno tržište, manje regulacije. Vlade moraju olakšati proces zarađivanja novca. To nije SAD danas, to nije svjet danas. Na međunarodnoj političkoj pozornici sveprisutan je izostanak vodstva. Svijetu nedostaje Thatcher, Mitterand, Reagan. Kada nema pravih lidera nastaje vakum koji se ispunjava najnižim zajedničkim strastima. To je i dovelo svijet u nevolje kojima upravo svjedočimo.”, rekla je. Vjerovala je, stoga, da će Amerikanci u Donaldu Trumpu prepoznati priliku za povratak Američkog sna u američke domove, što se i dogodilo.

Bila sam razočarana što Georgette Mosbacher nije bila među uzvanicima otvaranja Trump International Hotela u Washingtonu, iako je zacjelo bila pozvana. Među mnogobrojnim, uzvanicima, naime, nije bilo poznatih lica koja se po navici vežu uz predsjedničke kandidate. Da sam pratila događanje Hillary Clinton, vjerojatno bih ugledala Beyonce, ćaskala s Madonnom i pila kavu s Robertom De Nirom. Kod Trumpovih toga dana pristizala su nepoznata lica, odnosno lica koja su s očitim prepoznavanjem pozdravljali samo članovi obitelji Trump. Kada je u prostoriju ušao Newt Gingrich, za njega su se zalijepili kolege novinari, svjesni da je možda jedina šansa da toga dana dobiju izjavu od “nekog važnog”. Gingrich, u pratnji svoje supruge, tog je dana bio dobre volje. U kratkom razgovoru rekao mi je da je praćenje medijskih napisa i anketa čisto gubljenje vremena. “Oni ne znaju što Amerikanci uistinu misle. Mi znamo. Donald zna.”, rekao mi je. Nije krio svoje oduševljenje republikanskim kandidatom kojeg je jednom prilikom opisao kao “autentičnog”. Katkad čini stvari koje mi ostali ne možemo razumijeti, ali on ih čini jer je vođen svojom autentičnosti.”, rekao je.

I prije nego što mi je prestavljena, Kellyanne Conway upala mi je u oči kao netko koga bi valjalo poznavati. Među tamnim odijelima koja su se ujutro uoči ceremonije otvaranja hotela kojoj je prisustvovao Donald Trump, isticala se svojim izgledom Barbie. U pastelno rozom Chanel kostimu, s romantičnim plavim uvojcima, djelovala je ženstveno, ali njeni pokreti ukazivali su na to da se radi o nekom relevantnom. Kada je ljetos prihvatila posao šefice kampanje Donalda Trumpa, mnogi su predviđali da će njezin angažman biti privremen. Loše je završilo sa njenim prijašnjim prethodnicima i situacija u kojoj je angažirana bila je u, najblaže rečeno, izazovna. Trump je, uslijed uvreda usmjerenih ka imigrantima, uključujući roditeljima Humayuna Khana, vojnika ubijenog u Iraku, zaostajao za Hillary Clinton za čak deset bodova. No, najveći skandal tek je slijedio.

Kada ju je pozvao na sastanak, Kellyanne je rekla Trumpu: “Gubimo!”, što on nije htio prihvatiti. “Gubimo.”, ponovila “Ali, ne moramo izgubiti. Još uvijek postoji put da se vratimo.” Gingrich je bio optimističan Trumpovim odabirom jer je vjerovao da Kellyanne neće učiniti greške svojih prethodnika i pokušati promijeniti Donalda Trumpa. “To se ovaj put neće dogoditi jer on je sedamdesetogodišnji miljarder koji je bio na najgledanijoj TV emisji, imao najčitaniju knjigu u zemlji, pobjedio šesnaestoricu u političkoj utakmici i ima rekordan broj glasača kao nominirani kandidat. On uistinu misli da nešto zna. Njezin je stav da ona mora prepoznati ono u čemu je dobar i ono u čemu nije i naučiti kako se s time nositi.”, rekao je. Učiti je morala u hodu. Majka četvero djece, koja je nakon Trumpovog angažmana pozvala majku da useli u obiteljski dom kako bi se brinula o djeci dok ona s Trumpom neumorno obilazi Ameriku, uskoro se našla usred meteža snimke i optužbi skupine žena koje su prikazale Trumpa kao mrzitelja žena, šovinista, moguće i nešto gore od toga. Nakon sramotnih komentara koji možda pripadaju pijanim muškim razgovorima u noćnim barovima, ali ne i svijetu visoke politike, Kellyanne je navodno od Trumpa tražila da joj se osobno ispriča prije nego što krenu “gasiti vatru”, što je Trump navodno učinio uz priznanje da se srami zbog svojih komentara. Ako ga je i cijenila i prema njemu osjećala strahopoštovanje, Kellyanne se nije ustručavala opomenuti svog dvadeset godina starijeg šefa. Jednom prilikom, nakon intervjua tijekom kojeg je Trump imao jedan od svojih ispada vrijeđanja novinarke, Kellyane mu je rekla: “Govorio si kao gubitnik. Tako govore gubitnici. Ako ne želiš uistinu biti gubitnik, promijenit ćeš ton.”, rekla mu je. Tog opisanog dana u lobiju hotela koji je došao otvoriti Kellyanne je bila vidno nervozna. Organizirani događaj bio je riskantan, što se osjetilo u znaku. Među okupljenima bilo je više policajaca i pripadnika sigurnosnih službi nego uzvanika. Ispred hotela okupljali su se ljutiti prosvjednici. Novinari su spremno čekali na trenutak da se upale svijetla kamere kako bi mogli komentirati da je Trumpovo prekidanje kampanje kako bi se posvetio vlastitom biznisu nedopustivo i sramotno. S druge strane, za one koji su željeli slušati, događaj je bio prilika – Trump International Hotel Washington govorio je više od tisuću riječi. Do nedavno derutna zgrada u srcu Washingtona osvanula je u sjajnom izdanju, i to prije zadanog roka i ispod planiranog budžeta. Simbolika je bila jasna: Donald Trump isto može učiniti s cestama i školama, bolnicama i ekonomijom. Hotel je smješten tik uz Bijelu kuću i Trump ga je opisao kao najljepšu adresu u gradu, nakon Bijele kuće naravno. Kellyanne Conway znala je da je čitav događaj rizik, ali intuicija mora da ju je navodila da je ovaj rizik vrijedan toga. Spremnost da riskira ionako je najveća vrlina koju cijeni kod svoga šefa.

Poput ostalih novinara okupljenih toga dana u lobiju hotela, na licu Donalda Trumpa i njegovog tima tražila sam znakove umora, možda pomirenje s činjenicom da je njegova predsjednička utakmica vjerojatno izgubljena. Ankete mu nisu išle u prilog. Kolege novinari govorili su da nema šanse. Poznanici iz Washingtona ponavljali su da jedva čekaju da cirkus ode iz grada, pritom misleći na Trumpa. No, nisam ih pronašla. Moja potraga počivala je na krivim temeljima – vjerovala sam da se Trump oslanja na ankete i predviđanja stručnjaka, baš poput nas. No, kako je rekao Gingrich, on je znao nešto što anketari i stručnjaci nisu, on je znao što misle Amerikanci. Toga sam dana srela i Donalda Juniora, Trumpovog najstarijeg sina koji je kao i uvijek bio srdačan i pristojan. Podsjetila sam ga da mi je prvi puta kada smo se sreli suptilno najavio da će se njegov otac kandidirati za predsjednika SAD-a. Bilo je to jesen 2014. Tada nisam uvidjela važnost njegove izjave. Ipak, sjećam se sjaja u očima kojim je govorio o ideji svoga oca kao predsjednika. “S jedne strane, moj otac je zaslužio da uživa u životu i ne zadaje si nove teške izazove. Ali, poznavajući njegov karakter i činjenicu da je veliki domoljub i da želi učiniti nešto za svoju zemlju, sve je moguće. Ukoliko ide tim putem, ja ću biti njegov najveći podržavatelj. On govori što misli, spreman je učiniti sve što je potrebno i nikome ne mora služiti. Kada gledam alternative, nitko ne bi bio bolji predsjednik od Donalda Trumpa. On je ono što treba ovom sustavu. Bio bi fenomenalan.”, rekao je.

 

Članak je objavljen u Nedjeljnom Jutarnjem u studenom 2016.