Prošle godine, baš negdje u ovo vrijeme, David Cameron pozvao je Lorda Rothermerea, vlasnika dnevnih novina Daily Mail, na sastanak u Downing Street. Iako se samo koju godinu ranije i sam našao usred skandala zbog prebliskog odnosa između medijskih magnata i političara, situacija je bila isuviše riskantna da ne bi zatražio pomoć od Lorda Rothermierea.

To nipošto nije bio prvi susret dvojice muškaraca; obojica pripadaju zatvorenom krugu visoke klase Londona, a Rothermereova supruga Claudia Clemence bliska je prijateljica Cameronovih. Ovom prilikom, premijer je iskazao svoju duboku zabrinutost činjenicom da sa se Daily Mail priklonio kampanji za Brexit. Kao daleko najčitanija novina u Britaniji, smatrao je da je time postala prijetnja nacionalnoj budućnosti. I prije no što je izgovorio svoj prijedlog, Lord Rotheremere mogao je pretpostaviti premijerov zahtjev, koji je ponavljano čuo od niza svojih prijatelja i od svoje supruge: ukloniti Paula Dacrea.

Glavni urednik Daily Maila, na tome mjestu preko 25 godina, noćna je mora političara i svih pripadnika takozvanog establishmenta Ujedinjenog Kraljevstva. Činjenicu da se Daily Mail ne suzdržava ni od čega kada je u pitanju blaćenje i sramoćenje pripadnika svijeta privilegiranih, bilo da se to čini u obliku fotografije na kojoj slavna glumica izgleda staro i zapušteno ili isticanju podatka da lijevičarski političar stanuje u kući od dva milijuna funti (čak i kada je ta informacija izvan konteksta) – mnogi pripusuju spiritualnom ocu novine Paulu Dacreu. No, iako je ovaj bezobzirni galamdžija razljutio mnoge, neosporiva je činjenica da ponavljano uspijeva u kreiranju novine koje ne samo da ostvaruje senzacionalnu nakladu od preko 1.5 milijuna primjeraka dnevno, već u velikoj mjeri određuje i sentiment nacije, a time utječe na njezine odluke. Procjenjuje se da gotovo pet milijuna ljudi dnevno pročita Daily Mail, što je četiri puta više od Guardiana. Njegovu online verziju Mail Online svakoga mjeseca čita 52 milijuna ljudi što ga čini najčitanijom online novinom na svijetu. Činjenica da je Camerona zabrinula Mailova kampanja za Brexit mnogo govori o moći koju ima Daily Mail, odnosno Paul Dacre. Nije posve jasno kako je završio spomenuti sastanak, ali Paul Dacre ostao je gdje je bio. Iako je od početka s prijezirom gledao na Cameronovu “chumokraciju”, kako je nazivao njegov stil upravljanja u krugu prijatelja (chum je poštapalica za prijatelja, op.a.), nakon što je čuo da ga premijer pokušava ukloniti, gotovo opsesivno je započeo s kampanjom blaćenja svega što je njegova politika predstavljala, a pogotovo ostanak u Europskoj uniji koju je prikazivao kao svojevrsnu pobjedu privilegiranih nad poštenim, radnim britanskim narodom. Upravo Dacre je tvorac pojma “project fear” kojim je opisao kampanju za ostanak u EU, upozoravajući svoje čitatelje da se ne smiju dati preplašiti Cameronovog projekta zastrašivanja već se odvažiti za samostalnu Britaniju. Prateći Brexitovce, Daily Mail se hvatao za njihov dijalog protiv imigranata, EU birokracije i kozmopolitskog establishmenta, nerijetko temeljenom na pogrešnim činjenicama i izmišljenim brojkama. Oni koji ga analiziraju tvrde da je Dacre genijalac jer ima osjećaja za sentiment srednje klase i pritom ga dodatno diktira i amplificira. Alastair Campbell, bivša desna ruka Tonya Blaira, jedan od najotvorenijih kritičara Daily Maila. Kao šef komunikacija tadašnjeg premijera nebrojeno se puta našao na meti popularnog tabloida i provodio mnogo vremena u blizini njegovog nemilosrdnog urednika. “Stvar je u tome da Paul Dacre uopče ne poznaje svoje čitatelje. Zašto bi ih poznavao, kada se tako rijetko kreće u njihovim krugovima i, iskreno, mislim da mu se ne bi niti svidjeli. Ono što on zna jest što on želi da oni čitaju, misle, čega da se boje, što da mrze, čemu da se nadaju, zato što je upravo na tome izgrađen njegov uspjeh. Campbell se odnosi na činjenicu da, unatoč svojoj nepovjerljivosti prema establishmentu, Dacre više pripada upravo njegovom svijetu, nego svijetu svojih čitatelja – srednjeg sloja Britanije kojem se tako dobro zna približiti. Njegova godišnja plaća iznosi dva milijuna funti, uz to je vlasnik dionica medijske kompanije u čijem je vlasništvu Daily Mail, stanuje u najprestižnijem dijelu Londona Belgravia, ruča u privatnim klubovima elite, odmara na svojim imanjima u Škotskoj i Engleskoj. Oba sina poslao je na najprestižniji internat u zemlji Eton. No, pri shvaćanju medija, Dacre, koji će uskoro proslaviti sedamdeseti rođendan, se nikada nije odmaknuo od pregrađa Arnos Grove u Londonu gdje je odrastao, monokulturalne rezidencijalne mreže domova srednje klase, koja je pedesetih bila izrazito sumnjičava prema svemu što se ne uklapa u britanski sustav vrijednosti, a danas osjeća isto, iako to nužno ne artikulira u multikulturalnom, kozmopolitskom okruženju britanske metropole. Jedan od kolumnista Daily Maila Peter Oborne odlično je opisao Dacreov talent: “On artikulira snove, strahove i nade socijalno nesigurnih članova srednje klase iz predgrađa. To je svakodnevna performansa genijalca.” U tome stilu, Dacre je namirisao ono što torijevci i laburisti vodeći svoju dosadnjikavu predreferendumsku kampanju nisu: Brexit se osjećao u zraku. Dacreovi bivši susjedi iz Arnos Grovea bili su umorni od dijaloga elita: njih nisu zanimale globalne povlastice i snovi o ujedinjenoj Europi. Njihov fokus bio je na vlastitoj ulici, gdje su sve lokalne trgovine preuzeli Poljaci i mračne prognoze da uskoro pristiže na milijune sumnjivih imigranata s istoka. Brisel im se činio kao daleko mjesto umišljenih birokrata koji gaze po njihovom ponosu i kućnom budžetu. Osim establishmenta, na Dacreovoj meti su: feministice, socijalni radnici i imigranti tako da su se u mjesecima koji su prethodili Brexitu čitave novine pretvorile u brošuru protiv europskih kozmopolita, izjednjačavajući Brexit sa tradicionalnim britanskim vrijednostima – obitelj, pub i poslije podnevni čaj. Campbell je jednom rekao da Dacre odabire “najgore britanske vrijednosti i presvlači ih u najbolje”. U jednom ranijem razgovoru Alastair Campbell rekao je da mediji imaju manju ulogu u parlamentarnim izborima nego što im se pripisuje. Tada smo razgovarali o Rupertu Murdochu čiji tabloid The Sun se jednom prilikom na svojoj naslovnici pohvalio: “Sun je pobijedio na izborima.” Campbell mi je tada rekao da Murdoch ima drugačiji talent, procijeniti koja je strana pobjednička i na vrijeme joj se prikloniti. Kada govorimo, pak, o utjecaju medija na Brexit, on govori: “Ne bismo trebali niti pretjerivati niti podcijenjivati ulogu koju su imali mediji. Bez političara koji su vodili, kampanja za odlazak vjerojatno ne bi pobijedila. No, bez sistematskog obmanjivanja medija o Europi tijekom godina, ne mislim da bismo ikada i imali referendum.”

Kao bivši novinar za niz nacionalnih novina, britanski poduzetnik Neil Barnett, godinama se kretao u medijskim krugovima Londona, a u svom krugu prijatelja ima mnoge bliske suradnike Paula Dacrea. “On je bivši komunist i puno psuje.”, rekao mi je kada ga pitam za mišljenje o vođi Daily Maila. “Osim dvojice ili trojice suradnika koji su mu dragi, ostali moraju trpjeti uvrede i psovke tijekom kolegija. To je jednostavno tako. Vjerujem da trpe jer su jako dobro plaćeni, više od kolega u ostalim novinama.”, govori. Poznato je da Dacre na sastancima redovito koristi vrlo prosti izraz “cunt”, uvredljivu riječ za ženski spolni organ, zbog čega su novinari Daily Maila kolegijima dali nadimak “Vaginini monolozi”. Dacre ne skriva takav stil upravljanja. U jednom od vrlo rijetkih intervjua koji je dao, tom pilikom za BBC, pojasnio je: “Deranje stvara energiju, energija stvara sjajne naslove!” Unatoč prijeziru kojim na sadržaj Daily Maila gledaju mnoge kolege iz struke i intelektualci, Neil Barnett mi govori da ne smijemo zaboraviti briljantnu novinarsku kvalitetu koja se nerijetko nađe na njegovim stranicama. “Oni imaju najbolje istraživačko novinarstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu i uz to imaju hrabrosti objaviti ga.”. govori. Bilo da su na meti političari, suci ili policija, Daily Mail ide do kraja. Jedan djelatnik novine, koji je želio ostati anoniman, govori mi da se mnogi novinari ideološki ne slažu sa smjerom koju je novina zauzela po pitanju Brexita. S prikazivanjem onih koji su se zalagali za Europu kao “neprijatelje nacije” otišli su korak predaleko, čak i za standarde Daily Maila, rekao mi je. Paul Dacre, koji će iduće godine navršiti sedamdeset godina ima i svoje slabosti. Prije desetak godina ismijavao je sve one koji su tvrdili da će internet preuzeti ulogu tiska. “Bullshit.com!” – bio je njegov nadimak za online novine. Iako je vrijeme pokazalo suprotno i u velikoj mjeri utjecalo i na njegov uspjeh – zbog interneta naklada Daily Maila pala je sa 2.5. milijuna na 1.5. milijuna primjeraka – Paul Dacre niti danas se ne služi internetom i nema vlastitu e-mail adresu. No, kako mi govori njegov suradnik, ukoliko tako odluči, s njime će se još istoga dana susresti najmoćniji ljudi u zemlji. Nakon dva i pol desetljeća upravljanja najpopularnijim tabloidom u zemlji, pitanje je može li ga više išta dokrajčiti. Kada je na čelo nedjeljnog izdanja novine Mail on Sunday stao Geordie Gregg – koji, iako ne javno, predstavlja sve što iritira Paula Dacrea – uključujući privilegirano odrastanje i školovanje na Etonu i Oxfordu – mnogi su predviđali da se nazire početak Dacreovog kraja. Tome bi mogla pridonjeti supruga Lorda Rothermerea Camilla, poznata članica visokog društva Britanije, koja svakodnevno prima pozive svojih prijatelja zbog uvreda koje im je na stranicama Daily Maila nanio Paul Dacre. Ako u bliskoj budućnosti Dacre ode u zasluženu mirovinu, to će dijelom biti i zato što će Lord Rotheremere popustiti pod pritiskom svoje supruge i društvenih krugova. Bez čovjeka koji ne samo da je od malena želio postati urednik, već je za time, prema vlastitim riječima gladovao, a novini se pridružio 1979., Daily Mail ne može biti ista novina. Ono što će nesumnjivo ostati u zraku njegovih prostorija u londonskom Kensingtonu jest sjećanje na zlatna vremena kada su, uslijed vagininih monologa, njegovi tvorci rušili sustave, hvatali nepoštene i da…pomogli izvuči Ujedinjeno Kraljevstvo iz Europske unije.