Iz svoga ureda iz kojeg se pruža pogled na londonski horizont, Alejandro Agag vodi me na virtualno putovanje na Sjeverni Pol. Dok se redaju snimke električne jurilice na ledenoj površini hvata me jeza, ne zbog brzine kojom juri već prije svega zbog pratećeg teksta koji upozorava da se zbog rekordnih temperatura u 2016. godini led na Sjevernom polu topi brže nego ikada ranije. Tijekom nedavne ekspedicije na Grenlandu moj sugovornik je iz prve ruke svjedočio alarmantnom utjecaju koji globalno zatopljenje ima na našu planetu.

“Kada smo stigli u osam ujutro sve je bilo zaleđeno, što smo i očekivali na Sjevernom polu. Međutim, do dva sata poslije podne na istom mjestu led se otopio i na njegovom mjestu stvorile su se rijeke. Kao da ste ostavili sladoled da se topi na suncu.”, govori. Tih dana Alejandro je vozio formulu grenlandskim ledenjacima i usput na jedan od ledenjaka ugradio uređaj za praćenje koji snima kretanje ledenjaka (i njegovo topljenje), projekt u suradnji s britanskim sveučilištem Southampton University. Rezultat: klikom na https://my.yb.tl/greenlandiceberg u svakom trenutku možete provjeriti gdje se nalazi Alejandrov ledenjak. Ovo je tipičan projekt španjolskog poduzetnika Alejandra Agaga koji se, nakon živahne karijere političara i sportskog magnata, o čemu ću vam ispričati za koji trenutak, prihvatio osobito zahtjevnog izazova: učiniti sumornu, suhoparnu i depresivnu debatu o klimatskim promjenama seksi.

Alejandro Agag postigao je sve o čemu ambiciozni muškarac može sanjati. Iako se on ne slaže s mojom tvrdnjom, na njoj i dalje inzistiram, jer kako drugačije zaokružiti činjenicu da je u prvih 46 godina života bio jedan od najistaknutijih političara u svojoj zemlji, uspješni poduzetnik uključen u mega projekte kao što je Formula 1, investicijski bankar, vlasnik nogometnog kluba i osnivač Formule E. Agag, koji egzotično prezime može zahvaliti alžirskim korijenima svoga oca, visokopozicioniranog belgijskog bankara, odrastao je kao dijete globalizacije, provodeći vrijeme u Španjolskoj, Belgiji i SAD-u. Već kao student aktivno se počeo baviti politikom u rodnoj Španjolskoj i sa samo 25 godina postao je desna ruka premijera Jose Maria Aznara, koji će mu kasnije postati tast. Vjenčanje s Anom Aznar 2002. godine bio je najglamurozniji događaj godine u Španjolskoj s uzvanicima koji su uključivali španjolskog kralja i kraljicu, Silvija Berlusconija i tadašnjeg britanskog premijera Tonya Blaira kao i premijere Portugala i El Salvadora te pjevača Julia Iglesiasa. Kako bi slikovito opisali opseg događaja, španjolski mediji pisali su da se radi o najvećem događaju još od kada je Franco organizirao vjenčanje za svoju kći 1950. Nakon mnogih aktivnih godina u politici, tijekom kojih je služio i na mjestu zastupnika u Europskom parlamentu i bio glavni tajnik globalne političke organizacije Centrist Democratic International, nekako istovremeno s ulaskom u brak Agag je napustio svijet politike i u Londonu osnovao konzultantsku tvrtku. Poduzetnički duh, međunarodno iskustvo i politički kontakti energičnog Agaga zapaženi su u svijetu biznisa; već nekoliko godina kasnije časopis GQ prozvao ga je “poslovnim čovjekom godine”, a Financial Times jednim od deset najvažnijih Španjolaca uz obrazloženje da je “Alejandro Agag – političar, ekonomist i bankar, neumoran u postizanju dilova.”

I danas, kada me prima u središnjici Formule E u predgrađu zapadnog Londona Hammersmith, djeluje neumorno. Tek pošto se vratio s opisane ekspedicije na Grenlandu, bacio se na organizaciju četvrte sezone električne formule koja počinje 9. listopada u Hong Kongu. Nakon toga automobili i timovi odlaze u Marakeš, Buenos Aires, Mexico City, Monaco, Pariz, Berlin, Brisel. Sezona završava u srpnju, utrkom u New Yorku. Lista gradova je impresivna kada se u obzir uzme činjenica da je još prije samo nekoliko godina projekt nailazio na malo entuzijazma. Čak i Bernie Ecclestone, prijateljski mu je savjetovao da se ne upušta u projekt kojem je davao malo šanse. (Kasnije je rekao “Bio sam u krivu, ti si bio u pravu.”) Bernie je jedan od likova koji prepoznajem na uokvirenim fotografijama na uredskim policama. Pošto primijećuje da razgledavam, Agag mi pojašnjava da se na jednom dijelu ureda nalaze uspomene iz njegove političke karijere (uključujući fotografije s premijerima i predsjednicima), a na drugoj iz sporta.

Formula E danas je na globalnoj mapi sportskih manifestacija i iako (još) nije najpoznatiji motoristički događaj svijeta, teško mu je konkurirati s mjestom održavanja utrka, usred najvažnijih gradova svijeta. Iako inzistira na tome da Formula E ne gaji konkurentski sentiment prema Formuli 1, već prijateleljski, ne mogu, a da ne primijetim da je Agagu uspjelo nešto što je Ecclestone pokušavao godinama, za sada bezuspješno – organizirati utrku u Londonu. Prijatelji koji su prisustvovali događaju s djecom – jer za razliku od glamuroznog Grand Prixa u Monacu, ovo je obiteljski događaj s povoljnim cijenama ulaznica (oko 200 kuna), naglaskom na mlađu publiku i bez buke.

Za okorjele ljubitelje Formule 1 nedostatak čarobne buke je osnovna zamjerka. No, Agag ima jednostavan kontraargument: da je buke nikada mu ne bi uspjelo utrke organizirati u centru Londona, Pariza, New Yorka, Berlina… Zvuk koji proizvode električni trkači automobile je zvuk budućnosti. Čitav koncept Formule E jest da je ona nešto između utrke i video igre.”, govori, perfektnim engleskim koji govori s naglašenim i u njegovom slučaju vrlo šarmantnim španjolskim naglaskom.

Formula budućnosti, taj hibrid između igre i sporta, zahtjevala je da se osmisle sasvim nova pravila i ukrote postojeći izazovi. Između ostalih i onaj najveći: pri trkama baterija električnog automobila traje samo 25 minuta. Opcije za rješavanje tehnološkog ograničenja bile su stoga, limitirane. Jedna od njih bila je čekati deset godina da netko izmisli veće baterije. No, Agag nije imao vremena čekati. Stoga je uveo pravilo prema kojem svaki vozač ima dva automobila pa ga usred utrke zamijeni. To možda nije idealno, tvrdi, ali pruža mogućnost da se vidi napredak. “Ako za pet godina budemo u mogućnosti završiti trku jednim automobilom napredak u tehnologiji baterije bit će toliko očit da će ljudi shvatiti da električni automobile doista doživljavaju evoluciju.”, govori. Da je Formula E sasvim novi koncept koji na trenutke pripada više budućnosti nego sadašnjosti dokazuje “Fan Boost”, sustav interakcije prema kojima natjecatelji s najviše online glasova putem društvenih mreža, aplikacije ili web stranice u svom trkačem automobilu dobiva dodatnih 100 kJ električne energije. Virtualna utrka preslikana u stvarnost, na ulice gradova, može početi!

I u uredu Formule E kojim dominira model električnog trkačeg automobila, dočekuje me atmosfera budućnosti – s bijelim površinama, atraktivnim mladim djelatnicama i ekranom na kojem se redaju trke, čini mi se kao da sam usred hibridnog prostora između ureda Applea i kakvog nogometnog kluba. Što niti ne čudi, budući da Agagu niti svijet nogometa nije stran; na svome osebujnom profesionalnom putu u jednom je trenutku, zajedno sa svojim prijateljima Bernijem Ecclestonom, Lakshmijem Mittalom i Flaviom Briatoreom kupio londonski nogometni klub Queens Park Rangers. Kako je, dakle, nakon politike, biznisa i nogometa zaključio da je njegov istinski poziv spašavanje planeta Zemlje?

“Pitanje zaštite okoliša oduvijek me zanimalo, osobito kada sam se bavio politikom. S vremenom, kada sam dobio djecu, počeo sam ozbiljno brinuti o njihovoj budućnosti i budućnosti planeta. Kroz Formulu E zaštita okoliša postala mi je još važnija i danas osjećam da sam prije svega borac za zaštitu okoliša, a tek onda poslovni čovjek i ljubitelj sporta.”, govori. Iako je oduvijek bio veliki obožavatelj automobilskih utrka i u njima nalazio i profesionalni interes, osjećao je da im nešto nedostaje, neka misija ili cilj koja bi nadopunjavala zabavu koju pružaju, govori. Kada je, stoga, naišao na projekt Formule E, osjećao je da je pronašao pun pogodak. “Imam osjećaj da sam dobio najbolje od dva svijeta. Bavim se nečim što je dobar biznis, a istovremeno promoviram zaštitu okoliša. Ako se baviš uspješnim biznisom, ne možeš to činiti samo zato da bi se bavio biznisom. Meni je važno da postoji socijalni aspekt ili aspekt zaštite okoliša, nešto što čini svijet boljim. Taj element je vrlo važan u biznisu. S Formulom E uspio sam kombinirati stvari koje zaista volim – sport i utrke i istovremeno iskoristiti sport kako bismo povećali saznanja o onome što se događa s našim planetom i pomogli kreiranju tehnologije koja će pomoći rješavanju velikih problema, kao što je zagađenje u gradovima.”, govori.

Zagađenje u gradovima i utjecaj koji ono ima na naše zdravlje daleko je veći problem nego što mislimo, govori mi Agag, napominjući da od posljedica zagađanje u gradovima svake godine u svijetu umire nekoliko milijuna ljudi. “To nije samo problem za nas nego i za čovječanstvo u cjelini. Naime, mi smo smo vremenom navikli naša tijela na udisanje štetnih čestica i to ostaje u našim genima tako da dolazi do promjena u DNK naše djece i djece naše djece. Pošto ljudi generacijama žive u zagađenim gradovima to dovodi do degeneracije kod ljudi. To je dugoročan problem i stvar je izuzetno hitna. Kada govorimo o ovom problemu mnogi misle da se radi o problemu budućnosti, ali ne, on je od najvećeg prioriteta upravo sada.”, govori.

Pitanje globalnog zatopljenja i svih problema koje ono donosi svima nam je poznato i gotovo svima jednako dosadno. Dijelom iz razloga što je način na koji je prezentiran suhoparan i strog. Tu dolazi Agag koji je u manjku atraktivnog načina prezentacije problema vidio svoju priliku. “Na svijetu je puno više ljubitelja sporta, nego ljubitelja zaštite okoliša. Ako se ljudima obratite kroz sport, dobit ćete njihovu pozornost. Ako krenete direktno sa zaštitom okoliša, imat ćete vrlo limitiranu publiku.” govori, dodajući da je on sam tek kroz Formulu E postao istinski borac za zaštitu okoliša.

Krajnji cilj Formule E je promovirati prodaju električnih automobila. Kao nekome tko je strastveni zaljubljenik u automobile i to ne samo električne usuđujem se podijeliti s Agagom svoje stajalište da je problem kod električnih automobila što se ponavljano pokazuju kao razočaranje. Unatoč napretku u tehnologiji, nikako da pronađu okidač, tu točku preokreta koja će učiniti da doista postanu prva opcija pri kupnji automobila. “Ono što je razočaravajuće kod električnih automobila je njihova prodaja. Vjerujem da su razlozi za to problem percepcije i također granice tehnologije. Siguran sam da će uskoro nastupiti trenutak kada će tehnologija omogućiti da električni auto bude jeftiniji i tada će svi kupovati električne aute. Svoju ulogu vidim u tome da ubrzam taj proces.”, govori. U svome poslu redovito komunicira s proizvođačima automobila, među kojima i s Matom Rimcem za kojeg je pun riječi hvale. Njegov Concept_One prijašnjih godina je bio Race Director’s Car na Formuli E kojim su se služili VIP klijenti utrke. Razgovor se nekako seli na automobile i Agag s oduševljenjem govori o legendarnim modelima automobila. Opisujem mu nedavnu scenu pri kojoj su jedan francuski kolekcionar Ferrarija i jedan hrvatski ljubitelj električnih automobila vodili diskusiju o svojim ljubimcima u garaži. Činilo se da opisuju dva svijeta. Alejandro Agag jedan je od rijetkih koji ih ujedinjuje. On sam uvjeren je da je pitanje vremena kada će i najveće marke automobila, kao što su Porsche i Ferrari osvanuti u električnim reinkarnacijama. “Vjerujem da će se za trideset godina svi automobili koji će se proizvoditi biti u potpunosti električni. Ne kažem da obični automobili neće postojati, ali prema njima ćemo imati jednak odnos kao što danas imamo prema konjima, koji su nekoć imali vodeću ulogu u prijevozu.”, govori. Za nekoga tko je iskusio električni automobil, govori, ideja da pališ kemikalije kako bi mogao voziti se čini zastarjelom, umjesto da priključiš auto na struju i voziš vez buke i dima. Neke stvari funkcioniraju kao stvar intuicije i osjećaja i njegova Formula E jedna je od njih. “Kada sjednem u električni auto jasno mi je da je to ono što će čovječanstvo voziti u budućnosti. Oni možda nisu savršeni i njihova međusobna konkurencija i napredak tehnologije uskoro će ih učiniti još boljima, ali već sada je jasno da smo s električnim autom zakoračili u budućnost.”, zaključuje.

Članak je objavljen u magazinu Svijet Jutarnjeg lista u travnju 2016.