Omiljena fotografija Eileen Rockefeller prikazuje lijepu djevojčicu svijetlih uvojaka u naručju svoga oca. U pozadini je cvijeće, čini se da se nalaze u prirodi i po svijetlu se daje zaključiti da je lijep dan, jedna od onih epizoda iz djetinjstva koje se urežu u sjećanje. Tek kasnije primijećujem da je fotografija nepotpuna, isječena iz veće slike na kojoj se uz oca nalazi i njezina majka Margaret.

Kada ju pitam zašto joj je draži isječak od orginalne fotografije, govori mi: “Moja majka je bila poput sunca, nasmijana i vesela. No, potom bi uslijedili njeni mračni trenuci. Postajala bi odsutna i ljutita. Doista sam sigurna da je majčina depresija pojačala osjećaj manje vrijednosti koji me progonio tijekom čitavog života, jednako tako moju braću i sestre.”, govori. Njezin otac David, naprotiv, bio je osoba vedrog karaktera. Iako je tijekom njenom djetinjstva uglavnom bio odsutan, osjećala je da ih veže posebna vrsta topline i prijateljstva koja se zadržala do zadnjega dana. Nakon našeg razgovora

Eileen je imala dogovoren ručak s ocem. I u očevoj poodmakloj dobi, zajednički ručak prilikom njenog dolaska u New York bilo je njihovo nepisano pravilo. “Tata me svaki puta izvede na neko lijepo mjesto. Za tu se prigodu lijepo odjene i naruči birana vina. Unatoč starosti ostao je gentleman. Ljudi se, izgleda, ne mijenjaju.”, govori mi. Sve bi ovo bila uobičajena sličica iz života jedne obitelji, da se ne radi o onoj koja nosi najzvučnije prezime od svih: Rockefeller. Kada sam svojoj sugovornici Eileen, nasljednici dinastije Rockefeller, rekla da je u našem jeziku njezino prezime nosioc poslovičnog aludiranja na bogatstvo, nasmijala se. “Nije lako osjećati se važnim kada ti obitelj ljestvicu postavi tako visoko.”, rekla je. Bio je vedar dan i prozor uredske prostorije uz koji je stajala otvarao je pogled prema zgradi Muzeja moderne umjetnosti MOMA, One Chase Manhattan Plazi, Lincoln Centru i Freedom Toweru, novoj inkarnaciji nekadašnjeg World Trade Centra. Sve su ovo zgrade vezane uz dostignuća njene obitelji. To smo jutro provele u salonu na najviše katu središnje zgrade Rockefeller Centra, remek dijela njezinog djeda, u kojem se i danas nalaze obiteljski uredi. Jednom godišnje uži članovi obitelji koji, poput Eileen, upravljaju zakladom Rockefeller, vlasnikom obiteljskog nasljedstva, sastaju se upravo u ovoj prostoriji, čije zidove krase djela francuskih impresionista i pogled na Manhattan. Ovoga tjedna Eileen je izvanredno okupila članove obitelji kako bi im javila tužnu vijest da je u 101. godini života preminuo njezin otac David. Unatoč poodmakloj dobi, informacija je dočekana s nevjericom. Najstariji milijarder na svijetu do zadnjeg je dana bio zdrav i aktivan. U lipnju prošle godine, nedugo nakon svog 101. rođendana viđen je u dobroj formi u društvu svoje snahe Susan i unuke Ariane na vrtnoj zabavi muzeja moderne umjetnosti MOMA čija je osnivačica njegova majka Abby. Kada je u ponedjeljak David Rockefeller umro u snu, svijet je izgubio ne samo posljednjeg pripadnika svoje generacije Rockefellerovih, već posljednjeg predstavnika jednog vremena koje je obilježilo društveni život New Yorka.

David Rockefeller bio je sin Johna Davisona Rockefellera i unuk Johna D. Rockefellera, utemeljitelja konglomerata Standard Oil i začetnika obiteljskog bogatstva – procjenjuje se da je tijekom života zaradio 340 milijardi dolara. David je bio jedan od petorice braće Rockefellerovih, poznatih jednostavno kao “The Brothers” koji su u životu New Yorka imali legendarni status. Dvojica od njih bili su političari – Nelson je bio guverner savezne države New York i neko vrijeme podpredsjednik Sjedinjenih Amerilkih Država, a Winthrop guverner savezne države Arkansas. Osnivač njujorškog Lincoln Centra John D. III i Laurance bili su cijenjeni filantrope, koji su se skrivali od očiju javnosti. Laurance je bio veliki borac za zaštitu okoliša, o čemu je savjetovao američkog predsjednika. Od svih njih, put koji je započeo njegov djed, u najvećem obujmu nastavio je David. U javnosti poznat kao “bankar svih bankara”, Wall Street ga najviše pamti kao čelnu osobu bankarskog diva Chase, koju je vodio punih 35 godina. No, David Rockefeller prije svega je bio ambasador kapitalizma, koji je smatrao sustavom “koji je donio najviše dobra u ljudskoj povijesti”. Tijekom čitavog života nije se ustručavao širiti kapitalizam, pogotovo kada je to uključivalo otvaranje novih tržišta za američke proizvode. Zahvaljujući njemu, Chase je bila prva američka banka koja je otvorila svoje podružnice u SSSR-u i Kini. Tijekom svog dugog života upoznao je više od 200 lidera u više od stotinu država, uključujući Sadama Huseina i Fidela Castra. “Iz razloga što sam ranije započeo, mislim da sam vjerojatno upoznao više lidera država nego bilo tko drugi, uključujući od Henrya Kissingera.”, rekao je u jednom intervjuu, dodavši: “Čini mi se vrlo važnim da dobijem sveukupna mišljenja, a ne samo ona koja dobivam od poslovnih ljudi.”

Iako nikada nije javno govorio o svome novcu, prema posljednjim procjenama magazina Forbes, njegovo osobno bogatstvo iznosilo je tri milijarde dolara. Poput svoje majke, bio je veliki ljubitelj umjetnosti. Njegova privatna zbirka umjetnosti procjenjena je na pola milijarde dolara. Bio je i veliki filantrop – sedamdesetih je velikodušnim čekom od stotinu milijuna dolara spasio MOMU od financijske propasti, jednak iznos darovao je Sveučilištu Harvard na kojem je kao mladić doktorirao i medicinskom fakultetu Rockefeller University koji je osnovao njegov djed. “Niti jedan pojedinac nije pridonio više komercijalnom i društvenom životu New Yorka od Davida Rockefellera.”, rekao je Michael Bloomberg, bivši gradonačelnik New Yorka i vlasnik medijske kuće Bloomberg. Zajedno sa svojim bratom Nelsonom, David Rockefeller imao je ključnu ulogu u podizanju World Trade Centra i financijskog predgrađa New Yorka Wall Street tijekom šezdesetih i sedamdesetih. “Naš cilj je bio oživiti južni dio Manhattana i napraviti potražnju za uredskim prostorima u tom dijelu Manhattana baš kao što je učinio naš otac sa Rockefeller Centrom tijekom Velike gospodarske krize.”, rekao je. Tijekom izgradnje WTC-a mediji su dva tornja ponavljano zvali David i Nelson.

No, za Eileen Rockefeller, on je jednostavno bio “tata”. “Neka od mojih najljepših sjećanja iz djetinjstva vezana su za našu vikendicu u koju smo odlazili svakoga vikenda. Životinje i priroda bili su dio naših vikenda, a to je uključivalo insekte. Mnogi ne znaju da je mom tati jedan od omiljenih hobija bilo sakupljanje insekata. Kada sam bila mala njegova je pozornost bila uglavnom usmjerena na posao, stoga sam koristila trenutke boravka na našem seoskom imanju Tarrytown kako bih mu pomogla u pronalasku kukaca.”, prisjeća se Eileen. David Rockefeller imao je golemu kolekciju kukaca u podrumu imanja. Kukce bi utopio u alcohol, potom označio vrstu kojoj pripadaju i dan kada ih je pronašao i uredno smješteni u njegove kutije s kukcima. “Ponekad mi se činilo da je tata bio jednako ponosan na svoju kolekciju insekata kao što je bio ponosan na svoje šestero djece.”, smije se Eileen. “Za njega je bio važan broj insekata koji je kroz godine skupio. Za mene se radilo samo o našem zajedništvu. Ova strast moga oca bila je prvi most koji nas je povezivao. Kada je ostario i manje vremena provodio razmišljajući o poslu, pokazao je pak da ga ništa ne veseli više od druženja s obitelji.”, rekla je. Jednom prilikom, kada je njegovala svoga oca nakon operacije, pitala ga je zašto se upustio u skupljanje više od 150 000 vrsta kukaca. Njegov odgovor je zapisala, jer ga doživljava važnom životnom lekcijom: “Kukci te podučavaju o senzacionalnoj raznolikosti i organizaciji prirode. Putujem posvuda po svijetu i pronalazim kukce koje poznajem, što znači da srećem prijatelje. Svijet nije samo konglomerat. On ima red i strukturu. To smatram osvježavajućim i znakovitim. Ako poznaješ prirodu, onda znaš puno toga o svijetu. Mi živimo u svijetu u kojem je čovjek dominantna moč, ali činjenica je da ima daleko više vrsta kukaca nego ljudi.” U očevoj zaluđenosti kukcima, Eileen je prepoznala način na koji je održavao svoju skromnost, unatoč činjenici da je bio najuspješniji poslovni čovjek svoga vremena.

Navedena kolekcija bila je i dio njegove sklonosti kategorizaciji. Eileen govori da je njezin otac bilježio obroke i vina koje je konzumirao u svojim omiljenim restoranima, kao i anegdote i dojmove s brojnih putovanja. “Moj otac zapisao je svaki sastanak u svojem životu. Mnogi su mislili da ima izvanserijsko pamćenje, a nisu znali da bi zapisao detalje o osobi s kojom se susreo, mjesto sastanka, temu razgovora. Naslijedila sam njegov golemi rolodex s više od 150 000 kontakata. Vjerujem da se radi o najboljem adresaru na svijetu. I to znači biti Rockefeller. Zahvaljujući svome prezimenu, Eileen se susrela s Nelsonom Mandelom, kraljem Maroka i britanskom kraljevskom obitelji. S princem Charlesom veže ju “krasno prijateljstvo”, govori i ne skriva činjenicu da ne postoji osoba na svijetu koja ne uzvraća poziv kada se na drugoj strani žice nalazi jedan Rockefeller.

65-godišnja Eileen Rockefeller, koja sa suprugom i sinovima živi na obiteljskoj farmi u Vermontu, okružena prirodom i daleko od svijeta luksuza, privukla je međunarodnu pozornost kada je 2013. objavila autobiografiju “Biti Rockefeller”. Ovi neočekivano iskreni memoari otkrili su mračne strane odrastanja u sjeni bogate dinastije koja je njenim nasljednicama otežavala pronalazak vlastitog identiteta. Toliko, da je Eileen godinama skrivala svoje prezime, koristeći suprigovo prezime Growald. Kada im je rekla da će govoriti o obiteljskim depresijama i nesigurnostima, obitelj nije podržavala njenu želju da objavi knjige. “Obitelj se bojala što ću napisati. No, svima sam poslala transkript prije nego što je objavljena. Na kraju se dogodilo čudo: knjiga nas je sve zbližila. Priznali smo jedni drugima da smo si nanosili mnogo štete zbog vlastite tuge i osjećaja manje vrijednosti.”, govori. Njezina omiljena članica obitelji, baka Abby, zapisana je u povijesti kao osnivačica MOME, njezin pradjed po Standard Oilu, djed po Rockefeller Centru, a otac po predsjedanju najvećom američkom bankom; tek u zreloj dobi otkrila je da ju ne čini nužno lošom osobom činjenica da im po profesionalnim dostignućima ne može konkurirati. “Želim da me se pamti po mom dobrom srcu.”, rekla je.

Članak je objavljen u Jutarnjem listu u ožujku 2017.